Objava

Collapse
No announcement yet.

Sujeverje

Collapse
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • Sujeverje

    Petak, trinaesti


    Smatra se da je petak, kad pada trinaestog dana u mesecu, nesrećan dan za sve ljude osim za one koji su rođeni u petak, trinaestog - za njih je to onda srećan dan!

    Danas se pominje mnogo korena od kojih potiče verovanje da je petak nesrećan dan. Jedno od njih je da je Eva ponudila jabuku Adamu u petak, drugo da je u petak započeo Veliki potop, zatim da je gradnja Vavilonskog tornja prekinuta u petak, pa da je Isus Hristos razapet u petak (a na tajnoj večeri je bilo 13 ljudi), i tako dalje.

    Inače, još pre nego što je Biblija bila napisana, petak je smatran za važan dan. Ljudi su se petkom posvećivali posebnim ritualima, u kojima su pozivali svoja božanstva i molili ih za dobru žetvu, zdravlje i sreću. Oni koji su radili toga dana smatrani su za proklete, i verovalo se da će im se to nepoštovanje božanstava osvetiti.

    Petak se nekada ljudi zvali i "Veštičji Sabat", jer se verovalo da su se svakog petka dvanaest veštica sastajale sa djavolom - a to je trinaest zlih duša na jednom mestu, dovoljno da se načini zlo. Zato se spoj petka i trinaestog u mesecu smatra najgorom mogućom kombinacijom.

    Triskaidekafobija i paraskevidekatriafobija

    Triskaidekatriafobija je iracionalni strah od broja 13, a paraskevidekatriafobija je strah od od petka, trinaestog. Terapeut Donald Dozi (dr. Donald Dossey), čija specijalnost je lečenje iracionalnih strahova kod ljudi, uverava svoje pacijente da će biti izlečeni ako nauče da tečno izgovore ovu reč napamet. Zanimljivo, ali izgleda da kod velikog broja njegovih pacijenata ovo funkcioniše. Tim ljudima je verovatno potrebno samo malo sugestije da bi se oslobodili svojih strahova.

    U petak, trinaestog oktobra 2000. godine održana je promocija knjige "Da li postoje stvari koje ne postoje". Da bi simbolika bila potpuna, promocija je započela tačno u 19.06 časova, jer je to vreme u znaku tri šestice - 6 časova i 66 minuta posle podne.

    Ako pitate zašto - odgovoriću pitanjem: a zašto da ne?

    Da li je trinaesti, kad pada u petak, zaista nesrećan dan? Kao što lepo reče Robert Tod Kerol, mogao bi da bude - ako verujete u to. Neka proročanstva su samoostvariva.
    Last edited by goxy30; 07-11-09, 02:46. Razlog: Post editovan, zakacena fotografija nije prihvatljiva za nas forum, ostavljen samo link ka pomenutoj fotografiji
    Nema te ljubavi koje nisam gladna i mrznje koje nisam sita...

  • #2
    Detelina sa četiri lista





    Postoji nekoliko legendi koje prate ovu biljku. Jedna od njih je da je Eva ponela sa sobom detelinu sa četiri lista kad je napuštala raj. Ipak, mnogo pre nego što se pojavila priča o Adamu i Evi, Druidi (starokeltski sveštenici) u Engleskoj su verovali da detelina sa četiri lista ima magijska svojstva. Jedno od tih verovanja bilo je da svako ko pronađe detelinu sa četiri lista, dobija sposobnost da vidi zla bića kao što su veštice i đavoli, pa da tako može da ih izbegne.

    Prema drugom tumačenju, za detelinu sa četiri lista verovalo se da donosi sreću zato što ona predstavlja krst, ali ne kao religijski simbol (jer se on u hrišćanstvu pojavio tek u trećem veku posle Hrista) nego kao Solarni ili Sunčev krst. Naime, ljudi su nekada koristili Sunčev krst za orijentaciju: jedna prava linija krsta pokazivala je na mesto na kome Sunce izlazi ili zalazi (kao istok ili zapad), a druge dve pokazivale su sever i jug. Presek ovih linija činio je Solarni krst.

    U stvarnosti, detelina sa četiri lista je zapravo kao i obična detelina, samo sa degenerisanim genom koji određuje broj listova. Potražnja za ovim simbolom sreće danas je tako velika da su neke uzgajivačnice uspele da odgaje sorte deteline u kojima se ovaj degenerisani gen veoma često javlja, pa tako danas možete da kupite seme od njih i da tako imate celu baštu punu "sreće"!
    Nema te ljubavi koje nisam gladna i mrznje koje nisam sita...

    Comment


    • #3
      Razbijeno ogledalo - sedam godina nesreće






      Ako razbijete ogledalo, nesreća će vas pratiti sledećih sedam godina!

      Verovatno je da bi ovo verovanje danas moglo da se koriguje, tako da se "smanji kazna" onome ko razbije ogledalo, jer je sedam godina zaista mnogo vremena. Ipak, ono i dalje postoji u istom obliku u kome je i začeto.

      Prva ogledala koja je čovek koristio, istini za volju, nisu ni mogla da se razbiju, jer ih je činila mirna površina vode. Bez naučnog znanja o prirodi, čovek je mislio da je njegov odraz, koji je video na površini jezera ili bare, bio njegovo drugo "ja", ili njegova druga duša. On se plašio da bi, ako bi uznemirio to svoje "drugo ja", na neki način time povredio sam sebe. Kad su kasnije napravljena staklena ogledala, njihovo razbijanje značilo bi i ozbiljnu povredu svoje duše.

      Stari Rimljani su verovali da se čovekov život "obnavlja" svakih sedam godina. Pošto je razbijanjem ogledala taj život bio ugrožen, trebalo je čekati celih sedam godina da bi se on obnovio.

      I ovo sujeverje, kao i većina drugih, zasnovano je na praktičnim razlozima. Staklena ogledala su nekada bila veoma skupa, pa je njihovim vlasnicima dobro došlo verovanje koje bi pomoglo da ona što duže ostanu čitava.
      Nema te ljubavi koje nisam gladna i mrznje koje nisam sita...

      Comment


      • #4
        Crna mačka donosi nesreću





        E. Redford (E. Radford) opisuje u Enciklopediji sujeverja istorijat ovog verovanja, čiji je koren u Engleskoj, kojom je tada vladao kralj Čarls I. Njegov strah da će izgubiti svog ljubimca, jednu crnu mačku, bio je toliki da je naredio da je čuva posebna straža. Onoga dana kad se mačka razbolela i uginula, za vladara je sve pošlo naopako pa je već sledećeg dana izgubio vlast i bio uhapšen.

        Verovatno je od tog događaja stvorena legenda u kojoj su crnim mačkama pripisane mistične moći. Ove životinje su na brodovima držane pre svega da bi miševi bili “pod kontrolom”, ali im je uskoro pripisana i moć uticaja na sudbinu broda, analognu onoj koju je imala i na sudbinu kralja Čarlsa I - ako bi neko bacio mačku preko ograde broda ili ako bi ona sama pala u more, to bi značilo da će i brod završiti na dnu mora (što je u skladu sa principima simpatetičke magije). Uskoro su i mornari počeli da tumače svoju sudbinu na osnovu ponašanja mačke. Kad mačka, recimo, priđe nekom od njih, to je značilo da će ga pratiti sreća, a ako mu priđe samo do pola puta pa se onda vrati, bio je to loš znak.

        Ova verovanja preuzele su od mornara i njihove porodice, pa je u svakoj kući sa bar jednim mornarem držana crna mačka. Smatralo se da ona “čuva kuću” od nesreće koja bi na moru mogla da zadesi moreplovca. Ovo verovanje do te mere je bilo izraženo, da su crne mačke smatrane za pravu dragocenost, pa se događalo i da budu predmet krađe.

        Dalji razvoj verovanja uobličio je ono što je i danas rašireno kod mnogih naroda, pa i našeg. Onoga dana kad se mornar pripremao za put, ukućani su gledali kakvu će mu sreću “proreći” crna mačka jer se verovalo da ona zna šta ga čeka. Ako bi krenula od njega ka vratima, pokazujući mu simbolično put, bio je to dobar znak i on je polazio bezbrižan, ali ako bi mu “presekla” put to je značilo da mu ne savetuje da krene jer ga na putu čeka nesreća.

        Takođe je postojalo i verovanje da je crna mačka služila kao pomoćnik ili maskota vešticama, i da se pretvarala u đavola pošto bi im odslužila sedam godina.

        Verovanje da mačka ima devet života potiče još od starih Egipćana, koji su obožavali mačke. Oni su se divili njihovoj vitalnosti i sposobnosti da prežive pad sa velike visine, pa je iz toga proisteklo verovanje da mačke imaju devet života.

        Zašto baš devet? Mačka je, kao objekat obožavanja, dovedena u vezu sa njihovim tadašnjimm Trojstvom, koje su činili Majka, Otac i Sin. Tri puta tri bio je najviši izraz iskazane časti, pa je tako stvoreno verovanje da mačka ima devet života.
        Nema te ljubavi koje nisam gladna i mrznje koje nisam sita...

        Comment


        • #5
          Potkovica





          Verovanje da potkovica donosi sreću potiče od verovanja u simbole polukruga i Mesečevog srpa. U ranijim religijama verovalo se da polukružni oblik poseduje magijske moći i da ima sposobnost zaštite. U antičkom Juhatanu i Peruu, hramovi su građeni tako da su imali ulazno stepenište i trem u obliku polukruga, a slična praksa je bila i u Španiji. Ruševine Stounhedža takođe pokazuju da su Druidi (starokeltski sveštenici), koji su obožavali Sunce, gradili objekte polukružnog oblika. Tokom Srednjeg veka, crkve i javne zgrade imale su prozore i mnoge detalje na fasadama u obliku polukrugova, jer je postojalo verovanje da ovaj oblik štiti od zlih sila.

          Konje su počeli da potkivaju Grci u 4. veku. U to vreme konji su bili svete životinje, pa su njihove potkovice smatrane za predmete koji donose sreću. Potkovice su pravljene od gvožđa, za koje se, uzgred, verovalo da je čvrstinu dobilo od veštica.

          Doskora su potkovice pravljene isključivo sa sedam rupa za eksere, jer se verovalo da taj broj ima magijsku moć. Zato nije nikakvo čudo što su stari Grci i Rimljani držali potkovice zakucane na zidove ili iznad vrata kako bi im donosile sreću i štitile ih od svakog zla.

          Postoje dva različita verovanja kako treba okačiti potkovicu. Po jednom, ona treba da bude okrenuta otvorom nagore, pa ako joj se neki neoprezni đavo suviše približi, on će biti uvučen njenom magijskom snagom u taj otvor i uništen. Po drugom verovanju, potkovicu treba okrenuti otvorom nadole, kako bi se sreća iz nje stalno prosipala (naročito ako je okačena iznad vrata), pa tako neprekidno sprečavala da đavo pređe prag i uđe u kuću.

          Ovu potkovicu dobio sam od književnika i glumca Raše Popova. Okačio sam je iznad svog radnog stola, i sada je imam stalno pred očima. Ne, nisam sujeveran, ali mi je ona drag poklon i prijatno mi je da je imam pred očima. Od Raše sam tom prilikom čuo za još jedan koren verovanja u to da potkovica donosi sreću:

          Pre mnogo vekova, Arapi su pustinju prelazili na konjima i, kad bi konj izgubio potkovicu ili kad bi ona pukla, to je moglo nesrećnu životinju i njenog vlasnika da košta života, jer konj nije mogao da nastavi put po tlu koje je mestimično bilo kamenito. Ako bi u takvoj situaciji konjanik pronašao svoju (ili tuđu) izgubljenu potkovicu, zaista je imao razloga da se raduje, jer bi mu ona spasila život! Ona bi mu tada zaista donela sreću.
          Nema te ljubavi koje nisam gladna i mrznje koje nisam sita...

          Comment


          • #6
            Kucanje o drvo





            U našim krajevima je ovo najzastupljeniji vid sujeverja. Svaki put kad neko prokomentariše nešto dobro ili se dogodi neki povoljan preokret, on kucne o drvo i obično kaže "da kucnem o drvo, da ne čuje zlo".

            Ovo se zaniva na starom verovanju da su bogovi živeli u drveću koje je raslo po šumama. Kad je neko dolazio da moli nekog od tih bogova za nešto, ritual je zahtevao da on najpre dodirne koru drveta. Ako bi mu se ta želja kasnije ispunila, on je ponovo dolazio do istog drveta da kucne u njega, što je bila poruka bogu da je molba urodila plodom, a u isto vreme i njegov gest zahvaljivanja za ispunjenu molbu.

            Istovremeno je postojalo i verovanje da oko drveća obleću i duhovi koji su ljubomorni na ljudsku sreću i koji su činili sve da osujete svaki dobar razvoj događaja. Kucanje o drvo je imalo i tu svrhu da "zagluši uši" tim duhovima, kako oni ne bi čuli da je želja ispunjena.
            Nema te ljubavi koje nisam gladna i mrznje koje nisam sita...

            Comment


            • #7
              Zečja šapa





              Ako je verovati ovoj sujeverici, da bi zečja šapa donela sreću onome ko je nosi, to mora da bude njegova zadnja leva šapa, da se nosi u levom džepu, a posebno veliku snagu ima ako je tog zeca ubila razroka osoba u noći punog meseca! Ipak, kad negde kupite zečju šapu, to je obično prednja šapa (ona je manja pa je praktičnija za nošenje), a ko je i kada ubio zeca - to vam verovatno neće ni biti važno (a još manje nesrećnom zecu).

              Verovatno je da je ovo sujeverje nastalo u staro vreme, kad su ljudi zečevima pripisivali i dobre i zle osobime. Ove životinje su umiljate kad se pripitome, ali je podozrenje izazivalo to što su u noćima kad je mesec jako sijao, izlazili da se hrane. Posebno je zbunjivalo ljude to što neke vrste zečeva leti imaju smeđe, a zimi belo krzno.

              Snaga zečjih zadnjih nogu je impresivna, naročito kad oni brzo trče, a pritom oni zadnje šape čak provlače ispred prednjih, kao da će im one "pokazati put" kojim mogu da pobegnu od opasnosti. Moguće je da je to stvorilo kod ljudi uverenje da zadnje šape imaju magijsku moć da izbegnu svaku opasnost.
              Nema te ljubavi koje nisam gladna i mrznje koje nisam sita...

              Comment


              • #8
                Prolazak ispod merdevina





                U nekim azijskim zemljama, osuđenike na smrt su vešali tako što su konopac vezivali za sedmu prečagu merdevina prislonjenih o stablo drveta. Pošto se verovalo da je smrt "prelazna", ljudi su se dobro čuvali da ne prolaze ispod tih merdevina jer su verovali da će tako i oni "uhvatiti" smrt.

                Merdevine su simbolizovale različite stvari u raznim kulturama. Egipćani su im pripisivali pozitivne mistične osobine, jer su verovali da je njihov bog sunca Oziris spašen merdevinama kad je bio zarobljen od strane Duhova tame. Zbog ovoga su male merdevine stavljane u grobove egipatskih kraljeva, kako bi im pomogle da se popnu na nebo. I dan-danas neki Egipćani nose male modele merdevinama jer veruju da će im one doneti sreću.

                U drugim krajevima sveta, ljudi iz različitih razloga izbegavaju da prođu ispod merdevina. Jedan od korena ovog običaja zasniva se na tome da su merdevine, kad se naslone na zid, činile trougao sa podom i zidom, što je simbolizovalo život (ili boga), a taj simbol je smatran za svetinju pa bi prolazak kroz njega bio skrnavljenje svetinje. Zato se verovalo da će svakoga ko prolaskom kroz ovaj trougao pokaže nepoštovanje svetinje, snaći zaslužena kazna.
                Nema te ljubavi koje nisam gladna i mrznje koje nisam sita...

                Comment


                • #9
                  Ja imam neki svoj 'ritual'
                  Kad ugledam plavusu na ulici
                  1.Stanem
                  2.Uhvatim se za nesto cvrsto (nisam reko sta)
                  3.Kazem u sebi "boze nije ona kriva, pomozi joj, tehnologija je napredovala..."
                  4.Zamislim da je crnka
                  I produzim dalje
                  I osecam se ispunjenim
                  Kao da sam joj pomogao, spasio

                  A verujem i ja u to sadrvetom, chookam o wugla stalno al nishta

                  Ajme mene

                  Comment


                  • #10
                    kad vidis popa odma se uhvatis za dugme ili

                    kad vidis odzacara gledas da ga neprimetno dodirnes jer to donosi srecu

                    Comment


                    • #11
                      nisam sujeverna ,vera mi ne dozvoljava...

                      Mogu ja preći preko svega, al dok prelazim... dobro izgazim...

                      Comment


                      • #12
                        Nisam sujeverna,ali....Postoje znaci,koje ne čitamo dobro kada bi trebalo....Na moju veliku žalost,nisam bila svesna toga,onda kada je bilo neophodno....Možda će neko pomisliti da lupetam svašta,ali nije bitno,jer ne bih u detalje....

                        A,kad mi je to neko nekad pričao....Kolutala sam očima....

                        Elem...U manastirsku portu je ušlo 200 đaka,5 vozača,10 profesora....Lekar,kolega i ja smo bili poslednji,ja u sredini....Nikakve logike nije bilo da mene udare vrata i zatvore se,a sve troje smo ulazili zajedno....Tada je krenulo....


                        ...kada je prestalo....bolje da nije....

                        Comment


                        • #13
                          Pa sta se cudis mislis da Bog ne prati tvoje poruke po forumima i da nije video Dzenanovu sliku,prsutu i motocangle u tvojoj torbici????
                          "Evo Bebe,majstor prekaljeni, sad ce da mi popravi vrata bratiji."Pomisli On.I ti nista.........

                          Comment


                          • #14
                            Petak 13. navodno pocinje da se pojavljuje kao los znak od 14. veka kada je poceo pogrom vitezova Templara,na petak 13. 1314, godine ne secam se tacno datuma je krenula masovna eliminacija ovog Reda

                            Comment


                            • #15




                              Ako neko sretne ovakvu vešticu....neka mi javi

                              Comment

                              Working...
                              X