
"..snovi su zatvorene koverte za onog koji sanja, samo on može otvoriti svoje snove, samo za njega su snovi.."
( Z.Freud)
Snovi su razglednice iz podsvijesti. Desni mozak premošćuje jaz do lijevoga. Često se poruka ne čita.
Vratiti pošiljaocu, adresa je nepoznata. To je šteta.
Jer vani je cijeli novi svijet. Ili unutra. Ovisi o stajalištu. Možda je i ovo sad isparavanje mašte.
I kao što Russell veli:
"Ne vjerujem da sad sanjam, ali ne mogu dokazati da ne sanjam."
"U stanju svjesne halucinacije nisu vidjeli samo svoje snove, vidjeli su i tuđe." Tako kaže Márquez u Sto godina samoće. Očito postoji presedan za to izmjenjivanje snova. A možda mi stalno sanjamo tuđe snove. Je li nesvjesno doista kolektivno?
Nisu li tvoji strahovi moji? Nisu li tvoje želje moje? Svi pijemo iz iste ljudske čaše.
Evo što je Jung o tome rekao:
"Svjesno razdvaja. Ali u snovima sve smo sličniji vječnomu čovjeku koji živi u tami praiskonske noći.
On je još cjelina. Cjelina je u njemu. Stopio se s prirodom i ne poznaje sebičnost. Iz tih se dubina uzdiže san. Nikad djetinjast i nemoralan."









Ostavite komentar: