Objava

Collapse
No announcement yet.

Zakletva !!....

Collapse
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • Zakletva !!....



    Uoči svake Nove godine, redovno se zaklinjemo... da ćemo okrenuti novi list...?!
    Zaričemo se da ćemo svi od prvog januara ostaviti duvan, a naše druge ,, polovine,, da nema više: Šta pije kafana? Jer ..od (ko zna kog) prvog januara neće više okusiti ni kapi!
    Raskinućemo sve tajne veze, posvetiti se porodici i mirnom životu, odlazićemo redovno na groblje kod najmilijih... koje smo jedanest meseci nepravedno zaboravili, radićemo svakog jutra gimnastiku pored otvorenog prozora; obećaćemo sebi da ćemo najmanje omršaviti deset do dvadeset kilograma ili bar ponovo postati vitki.... kao na fotografiji sa mature.....!!
    Preći ćemo u vegetarijance, vratiti dugove zbog kojih izbegavamo izvesna mesta i poneke ljude a što se tiče stranih jezika, bez kojih se danas ne može, od prvog ćemo da počnemo sa uzimanjem časova iz engleskog .. zbog čega mnogi (jedino ozbiljan razlog ?!) nisu napredovali u službi.
    Još nešto, popravićemo zube i pročitati knjige koje smo kupili na otplatu, a ni otvorili ih nismo.
    I nema više redovnog, muškog spavanja posle ručka i ostajanja po kafanama do pred zoru!
    Niko više ne sme da bude nesretan niti ... da se neko čeka sa postavljenom večerom koja je podgrejavana šest puta, i ponovo se ohladila ... sa ženskim suzama u supi sa knedlama.
    Niko više neće pričati političke viceve i praviti budale od sebe a ni > oni < se neće na ulici okretati za tuđim ženama, niti se ispovedati nepoznatim osobama, ogovarati bližnje,daljnje .. i uopšte!

    Uoči Nove godine rezimiramo svoje živote i postavljamo večito pitanje sreće i bilansa ...!
    Da li smo bili srećniji dok se, najzad, posle toliko godina nismo uselili u onaj dugoočekivani stan?
    Jesmo li danas čistiji, kada se tuširamo svakog dana, nego onda, kada smo se kupali samo subotom? (setiti se velikog belog kazana u kupatilu, koji se loži hrastovim drvima i otpacima starog parketa!)
    Da li nam je toplije u stanu čije se sve sobe greju radijatorima, nego u onoj staroj kuhinji, u kojoj smo svi sedeli pored šporeta zvanog "fijaker" kasnije "smederevac"? Pa izjutra , Nana sitnoj deci skuva sveže mleko, skine sa njega kajmak i namaže krišku domaćeg 'leba ... k'o list "Borbe" ...a iz rerne se diže para iz vunenih čarapa domaće radinosti ... od restlova vune . skinutih na sušenje od jučerašnjeg sankanja ...dok se gore od prek'juč... na tiho krčka četnička sarma...!
    U to vreme nije bilo ni frižidera ni zamrzivača, nego je ledar is zemunske ulice Radoje Dakić - donosio table leda i trpao ih u sanduk, koji se zvao "ajskastna". Niko nije tražio led u viskiju, jer ga za ,,pešake,, nije ni bilo!To je bilo rezervisano za "Čedu-faraona" i ,, drugove, sa spomenicom. Pila se bre rakija - kuvana ili 'ladna "brlja"...a > Gospodže< su pijuckale Nobles belo vino sorte " podriguša" ili domaće napravljen liker .... od ekstrata kruškovca... ! Čist metil-alkohol.
    A pile se jelo samo nedeljom i svi su bili siti: najpre, čorba sa domaćim razvučenim rezancima (srećnici su dobijali šiju ili bubac) a onda pohovani bataci i belo meso sa restovanim krompirom - na kraju: "znam za jadac" i pita od jabuka...Danas tu pečenu perad , da proste vaša lica...zovu >govnojedi< i okreću se na svakom ćošku ali ... da li smo zbog toga srećniji . ili sitiji ...? ? ?
    Danas su novine pune fotografija razgolićenih lepotica..!! ,,...ali... uzbuđuje li to muškarce više od skromnog dekoltea jedne šahovske table... naše nekadašnje, sa oksiženom izblajhane komšinice u polu providnom negližeu sa bretelicama ...na prozoru u suterenu?Neki su tog jutra odatle tek' izašli.
    Na televiziji svakoga dana prikazuju gomilu šund filmova i zaguljenih sapunjara, a mi bismo... da opet čekamo polu-smrznuiti u dugom redu, na snegu, pred bioskopskom "buvarom" > Balkan < karte da odgledamo iz prvog reda (najjeftinije) već po 15_ti put jedan te isti film ...I da se malo držimo za oznojene dlanove. Zadnji redovi su redovno bili rezervisani ... za starije )) .!!A mi...iz prvih redova, nedelju dana se posle odazivasmo okretanjem za 180 stepeni.

    Letovanja su nam postala kuluk. Zimovanja, takođe!I jedno i drugo "odrađujemo" na rate ..
    Više nije problem kako da se najedemo, već kako da omršavimo.To mu danas dođe jeftinije!
    Više nije važno da nas vole, nego kako da ih se rešimo!
    Više nije teško pronaći mesto za provod, nego je teže pronaći izgovor da se tamo ne ode.
    Jesmo li srećniji noćas, kada nas okićena novogodišnja jelka čuva u ovom stanu kao kakvog visoko dekorisanog generala sa odlikovanjima, nego onda, kada smo lunjali kroz zavejani grad; upadali na tuđa slavlja i sedeli sa nepoznatima za stolovima periferijskih kafana, a budili se u ubrzanim vozovima (jer smo baš te lude noći poželeli da vidimo nekog drugog u drugom gradu), budili se u nepoznatim kućama, na sofi u kuhinji, ljubili se sa slučajnim prolaznicima na ulici : >> Srećna Nova godina << .!!!!!!!!!!!!!!!!

    Jesmo li srećniji danas, dok preko jučerašnjih sarmi tupo zurimo prvog januara u televizijski prenos filharmonije iz Bečke opere: Johan Štraus, hladna prasetina i salata od cvekle ... u kojoj se udavio ren i naš život...
    Ali od prvog januara, OD PRVOG JANUARA okrenućemo novi list ..........!

    Nego šta ....!!!!!!!!!!!!





    ***

  • #2
    ja odmah da kazem da sma fasciniran temom i napisanim iznad, retkost na nasem sajtu u proteklom nekom periodu (malo duzem)
    bilo bi sjajno da nije prekoprian sa drugog mesta, ali i da jeste nije to ni vazno, vazno je kako cemo mi svi ovde reagovati na ovu temu (nadam se ne chit chat kao i obicno)

    Letovanja su nam postala kuluk. Zimovanja, takođe!I jedno i drugo "odrađujemo" na rate ..
    Više nije problem kako da se najedemo, već kako da omršavimo.To mu danas dođe jeftinije!
    Više nije važno da nas vole, nego kako da ih se rešimo!
    Više nije teško pronaći mesto za provod, nego je teže pronaći izgovor da se tamo ne ode.
    Jesmo li srećniji noćas, kada nas okićena novogodišnja jelka čuva u ovom stanu kao kakvog visoko dekorisanog generala sa odlikovanjima, nego onda, kada smo lunjali kroz zavejani grad; upadali na tuđa slavlja i sedeli sa nepoznatima za stolovima periferijskih kafana, a budili se u ubrzanim vozovima (jer smo baš te lude noći poželeli da vidimo nekog drugog u drugom gradu)
    nekad je po meni sve to bilo lepse, dal zbog godina dal zbog toga sto ja tada zaista bilo lepse...ne znam, a kako bih i znao
    vidim da me godine gaze pa sam mozda neobjektivan
    znam sta je i kako nekad bilo, danas su mnoge stvari lakse, brze, jednostavnije, ali opet nekada je sve bilo porstije i cistije, narocito ako na tas bacimo i ovaj prokleti internet

    da nekada je sve bilo bolje i lepse, nisam uveren ali tako mislim

    a sada, ne osecam skoro nista kad je u pitanju nova godina, samo mi je drago kad vidim srecne ljude oko mene pa se malo foliram i pretvaram da sam i ja srecan
    da ne kvarim njima dozivljaj, veselje, praznicnu histeriju....ne ide

    evo sad bas mislim, obecavam da se necu menjati, jer ne vidim i zasto bih
    mnogi me mrze, nek im budem zanimacija
    malo njih me vole ovakvog, da im bude mozda inspiracija
    SVE U SVEMU ne vidim razlog da se menjam, ali cu probati da neke (ne pricam o netu) pored sebe promenim, jer oni zasluzuju bolje....ja sam mator, nekako ne zelim bolje, i ne mislim o tome....nekako mi je sve beze

    Comment


    • #3
      bilo bi sjajno da nije prekoprian sa drugog mesta, ali i da jeste nije to ni vazno, vazno je kako cemo mi svi ovde reagovati na ovu temu (nadam se ne chit chat kao i obicno)
      Kao što si i sam otkrio , moj tekst je prenet sa jednog drugog foruma (na kome sam ja bila Gobal Mod) i zbog privatnih razloga to batalila te sad, avanturistički cigančim od - foruma - do - foruma ... i to mi momentalno, tako najviše odgovara
      Last edited by oko; 01-01-12, 03:26.

      Comment


      • #4
        Mislim da se ceni čovek, po datoj reči. To je vazdan nekada bilo, i zauvek ostaje. Barem po mojim merilima. Kao što nekada beše, ono je li mala, ko su ti mama i tata, iz koje si ti kuće, m...Tako i data reč. Po tome se ceni doslednost čoveka. Ja sam je samo jednom pogazila, kada sam obećala sebi, da ću se moći izboriti sa tim nečim. I zbog toga negde mislim da sam naprosto izneverila sebe, jer sam obecala sebi, kada je otkucao prvi januar da cu zaboraviti, da necu misliti o tome. A vidim da nisam. Bojala sam se. I noge bi mi klecale, kada bih u nekom mimohodu pomislila da si to ti, da negde srešću te. Kada bi mi se neko učinio sličan tebi. Obećah sebi, da cu dati sve od sebe, da zaboravim. Prevazidjem. Da me ne dotiče. Da stavim "zid" i katanac na misli te najlepše moguce. Da ne pamtim lik, reci. Dodire. Osmehe...Mozda cak i da pravim se, da ni desilo se nije, da mi bude lakše. Obećanje pustom radovanju. Obecanje da cu se manje nervirati. Da necu vise plakati. Da me neke pogane reči neće iznova ubadati ovu dušu izmucenu. Obecah sebi da ne znam kako cu reagovati ako jednog dana negde posve nenadano stanem ispred tebe, uplakana i da uspem u tome, da se opet sve te rane...Ne otvore. ♥

        Comment

        Working...
        X