Nije problem,uzmi još jednu kafu....
Ziloti (od grčkog ζηλωτής zilotos, jevr. קנאי kanaj - revnitelj) se obično poistovećuju s jevrejskim borcima za slobodu koji su vodili prvi rat protiv Rima 67—68. godine. Mada su delili mnoga uverenja sa farisejima, iz čijih su redova bez sumnje i potekli, njih je najbolje okarakterisati kao jednu grupaciju u okviru društva pred izbijanje otvorenog rata s Rimom. Pored toga što su bili ultranacionalisti, ziloti su smatrali Hram simbolom pobede nad Rimljanima i stoga su učinili sve što je bilo u njihovoj moći da ga očiste od nejevreja i onih koji su sarađivali s Rimom. Ziloti su manje-više nestali s padom Jerusalima (70. godine) i Masade (73. godine), da bi se ponovo pojavili među mesijanskim sledbenicima Bar Kohbe 132—135. godine.
[uredi]Ziloti u Pravoslavlju
Monaška bratija opštežitija sa Svete Gore koja se odaje krajnjim žrtvama u slavu Gospoda. Neretko posmatrani od strane kanonskih Pravoslavnih Crkava kao pravoslavna, fundamentalistička sekta, često su proganjani i proterivani. U svojim podvizima skloni su samokažnjavanju, pa čak i nošenju kosterti po čemu su naročito čuveni. U današnje vreme postoje u svim zemljama pravoslavne tradicije, žive uglavnom izolovano u posebnim muškim ili ženskim manistirima i ne mire se, kako tvrde, sa „ekumenskim ujedinjenjem“ svih Hrišćana u jednu Crkvu, za šta optužuiju kanonsku Pravoslavnu Crkvu, smatrajući da je jedini spas duše preko Pravoslavlja. Samim tim, sve koji ne upražnjavaju pravoslavno učenje u iskonskom kanonskom smislu ili pokušavaju da unose inovacije smatraju za otpadnike (Rimokatolike, Protestante i sve Pravoslavne koji ne pripadaju njihovom pokretu, naročito novokalendarce).
Ziloti (od grčkog ζηλωτής zilotos, jevr. קנאי kanaj - revnitelj) se obično poistovećuju s jevrejskim borcima za slobodu koji su vodili prvi rat protiv Rima 67—68. godine. Mada su delili mnoga uverenja sa farisejima, iz čijih su redova bez sumnje i potekli, njih je najbolje okarakterisati kao jednu grupaciju u okviru društva pred izbijanje otvorenog rata s Rimom. Pored toga što su bili ultranacionalisti, ziloti su smatrali Hram simbolom pobede nad Rimljanima i stoga su učinili sve što je bilo u njihovoj moći da ga očiste od nejevreja i onih koji su sarađivali s Rimom. Ziloti su manje-više nestali s padom Jerusalima (70. godine) i Masade (73. godine), da bi se ponovo pojavili među mesijanskim sledbenicima Bar Kohbe 132—135. godine.
[uredi]Ziloti u Pravoslavlju
Monaška bratija opštežitija sa Svete Gore koja se odaje krajnjim žrtvama u slavu Gospoda. Neretko posmatrani od strane kanonskih Pravoslavnih Crkava kao pravoslavna, fundamentalistička sekta, često su proganjani i proterivani. U svojim podvizima skloni su samokažnjavanju, pa čak i nošenju kosterti po čemu su naročito čuveni. U današnje vreme postoje u svim zemljama pravoslavne tradicije, žive uglavnom izolovano u posebnim muškim ili ženskim manistirima i ne mire se, kako tvrde, sa „ekumenskim ujedinjenjem“ svih Hrišćana u jednu Crkvu, za šta optužuiju kanonsku Pravoslavnu Crkvu, smatrajući da je jedini spas duše preko Pravoslavlja. Samim tim, sve koji ne upražnjavaju pravoslavno učenje u iskonskom kanonskom smislu ili pokušavaju da unose inovacije smatraju za otpadnike (Rimokatolike, Protestante i sve Pravoslavne koji ne pripadaju njihovom pokretu, naročito novokalendarce).
Comment