Objava

Collapse
No announcement yet.

OKO- ćoškić ......

Collapse
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • OKO- ćoškić ......



    U zadnje vreme i misli mi se usporavaju.
    Počelo je ono zimsko ćutanje, kada do mene ne dopire mnogo toga. Uzalud me spopliću i saleću uplašeni i kukaju zbog ratova, političara, vanzemaljaca, cena, kriza i ostalih karakondžula. A ne vide da mene više ništa ne tangira i ne pomera.
    Možda samo šljapkanje barice pod nogama i neki skup krila ... koja na trenutak zalepršaju u prošaraju nebo. Ili bele, zimske ruže koje su se ovih dana stidljivo pojavile. A snega nigde ni od korova!
    U meni treperi još jedna zima, kojoj uzalud slutih hladnoću njenih hladnih obraza. I dok se ljudi spremaju za januarske blagdane, ja ušuškana toplinom pored kamina, štirikam prekrivač od starih snova. Isti se konci i dalje mrse ali neke boje .... ja još uvek u sećanju prepoznajem.


  • #2
    kazu kako danas cinis tako ces uglavnom ciniti tokom sledece godine
    znaci "OKO" ce da nam pishe vishe i otvara ove zanimljive teme

    elem, zima, ehhh zima
    nisu ono shto su nekad bile, sneg je sada izgleda rezervisan samo za planine i njima zavidim
    mrzim zimu, ali kad je vec tu lepo bi bilo da ima snega, nekako je lepse i lakse kad bacis pogled kroz prozor a napolju sve belo i na oko cisto
    ovo sivilo i hladnoca, ubijaju

    sreca imam net, neke filmove... i par ok ljudi sa kojima se mogu pisati kad mi do toga dodje

    Comment


    • #3
      Uh ! .... mrzim zimu k'o ne nemce !
      I više volim da šljapće po baricama nego da > puca drvo i kamen < .
      Zima u gradu je nešto nesnosno i nepraktično ! Ali negde na planinčini, u nekoj staroj, kamenoj kućici koja ima ognjište na sredini sobe .... mmmmmmmmmmmmm

      Comment


      • #4



        Lepo sam ti govorila, čuvaj me od mene.Nisi hteo da me poslušaš i šta sad? Tumaram po deponiji
        promašenih puteva, izgubljenih osmeha, svetlim bojom žuči.
        Nekada sam ti slala slavuje na uvo da te bude zorom, pravila ti zavese od trava i ljuljaške od lišća.
        Sada.......pletem paučinu sećanja po uglovima beznađa, odmaram oči u drugim pogledima.Zar je moralo tako?
        Gradim spomenik sećanja u svojoj glavi....nedostaje mi materijala.Ko zna kada će biti gotov.......A lepo sam ti govorila...čuvaj me....
        Nisi hteo!

        Comment


        • #5
          .... poslednji dodir ! ...


          Comment


          • #6
            ...No comment ! ....


            Comment


            • #7
              Šta radiš,kad se osećaš tužno, i kada te neke reči povrede ?" upita me ...
              "Stisnem zube i prećutim." Rekoh mu, i ne znam zašto ... al' me on u tom trenutku brzo uze u zagrljaj ...




              ---------- Post dodat u 03:59 ---------- Prethodni post je bio napisan u 03:57 ----------



              ---------- Post dodat u 04:04 ---------- Prethodni post je bio napisan u 03:59 ----------




              S P O M E N A K ...............

              U autobusu, koji se raštimovano truckao po zemljanom putu negde na jugu... sedeo je postariji, razbarušeni, gospodin, držeći jedan cvetak spomenka u drhtavoj ruci.Drugom je, vrhom štapa, bez koga odavno više nije mogao da napravi ni jedan korak, iscrtavao na prljavom, autobuskom patosu slike svojih sećanja. U starom, zakrpljenom teget odelu ispod crnog trenčkota, jurile su se diskretne prugice po ojanđalom štofu ...sa malom leptir mašnom u somotnom pepita tonu i zgužvanih misli, oronule oči su posmatrale ispod oboda šešira u to ljupko, mlado devojče na sedištu od preko puta.
              A tamo, do prozora, sa malim, belim šeširićem, opšivenim svilom boje ranih kajsija...sedeše dva najlepša plava oka koja su, svako malo pogledavale tu umornu, drhtavu ruku i plavi cvetak u njoj.
              Priblližavala se stanica na kojoj je postariji gospodin trebao da siđe. Sa teškom mukom godina pogurenih reumom, polako se pridiže i u sledećem pokretu, sasvim spontano spusti svoj cvetić polako devojci u krilo! " Primetio sam da volite cveće " - prozbori starina baršunastim glasom ... punim neke promukle nelagodnosti i sete ...Siguran sam da bi se i moja žena radovala, da ga baš Vi dobijete i pomilova još jednom cvetić u devojčinom krilu. Reći ću joj da sam ga Vama dao.
              Zbunjena, s' anđeoskim osmehom na licu, prihvati devojka poklonjen cvetić a zatim produži pogledom za starijim gospodinom, koji je već izašao iz autobusa i tromim koracima upravo prođe .... drvenu kapiju malog groblja ....

              >>> oko <<<

              Comment


              • #8



                Slušati nekog' očima, znači reći mu ..... " Važan si mi " !! .....

                Comment


                • #9
                  Re: OKO- ćoškić ......

                  Snovima je najteže ... oni uvek moraju biti budni ! ...
                  Mika Antić

                  Last edited by oko; 16-08-14, 13:01.

                  Comment


                  • #10
                    Re: OKO- ćoškić ......

                    Snovi nikad ne umiru ! Umiru samo sanjari ...

                    Comment

                    Working...
                    X