Objava

Collapse
No announcement yet.

ribololov

Collapse
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • ribololov



    Potočna pastrmka


    Lipljen

    Mladica


    Štuka

    Bodorka


    Klen

    Jez


    Crvenperka

    Amur beli


    Tolstolobik

    Bucov


    Linjak

    Skobalj


    Mrena

    Beovica


    Krupatica

    Deverika


    Nosara

    Babuška


    Šaran

    Som


    Patuljasti somić

    Smudj


    Bandar

    ribe nasih voda

    ---------- Post added at 12:04 ---------- Previous post was at 11:59 ----------

    [IMG][IMG]POTOČNA PASTRMKA



    Telo joj je mišićavo sa relativno malom glavom i zubastim ustima. Boju tela prilagođava sredini u kojoj živi. To je riba brzih i hladnih planinskih reka i ledničkih i PASTRMKAveštačkih jezera.Mresti se od oktobra do sredine februara, ali i tu ima izvesnih pomeranja koja zavise od vremenskih uslova.Plodnost ženki varira od 500-3000 komada ikre, koju polaže na pesku prethodno pripremljenom za smeštaj. Posle oplodnje ikre ''gnezdo'' prekriva slojem peska da ga zaštiti od brojnih neprijatelja. Posle nekoliko nedelja iz ikre se izlegu mlade pastrmke koje se u prvo vreme hrane planktonima a kasnije kad odrastu insektima, mekušcima žabama i ribama. U većim rekama i jezerima sa dosta hrane naraste i do 10 kilograma. Krupne pastrmke i do 10 kilograma lovljene su i na reci Mrvici u Crnoj Gori koja se uliva u Moraču. Inače u planinskim rekama bez dovoljno hrane ova riba jedva dostiže dužinu od 35-40 cm i do kilogram težine. U našoj zemlji lov pastrmke nije dozvoljen prirodnim mamcima, već veštačkim mušicama i varalicama. Dozvoljena lovna dužina se kreće od 24 cm na nagore. Ako je voda bistra uspeh u lovu sa varalicom je slab. U tom slučaju preporučuje se nešto veća veštačka mušica od lipljenskih. Najbolje su one od 8-12. Veština je samo pogoditi kada i koju mušicu uzima. U lovu se podjednako koriste ''suve'' i ''mokre'' mušice. Od varalica najbolje su one iz serije ''Meps'', ''Torpedo'' i sedefaste varalice manjih dimenzija. Debljina najlona je od 0,25 za sitnije do 0,35 za krupnije pastrmke. Rano s proleća bolji ulov obećavaju nimfe sa belim telom i srnom ili crvenom glavom nego bilo koje mušice.

    Kasnije, sa otopljenjem situacija se menja u korist muva, mada i tada valja predvideti šta je planinskoj lepotici toga dana na jelovniku. Nimfe s proleća treba da su pri dnu. Među varalicama neprevaziđenim su se pokazali vobleri. Najbolje su: ''Ružno pače'', ''Rapala'', i ''Ami''.:ANYWORD:[/IMG][/IMG]

    ---------- Post added at 12:05 ---------- Previous post was at 12:04 ----------



    ---------- Post added at 12:06 ---------- Previous post was at 12:05 ----------



    ---------- Post added at 12:07 ---------- Previous post was at 12:06 ----------


  • #2
    Zima je kao stvoreno godišnje doba za lov ove grabljivice. Ulovljena mladica je trofej koji se dugo pamti. Građa i oblik tela mladice evolucijom su MLADICAdovedene do savršenstva. Sva je poput vretena pa sa lakoćom savladava matice i bukove.Boju tela prilagođava sredini u kojoj živi.Usta mladice su duboko usečena i smnoštvom gustih zuba čine usnu šuplju veoma tvrdom. Ovo se ne sme gubiti iz vida pri lovu ove plemenite ribe. Može da naraste do 40 pa čak i 50 kilograma, ali srednja lovna težina je od 5 do 12 kilograma. Naseljava brze čiste i veće planinske reke. Ima je u Plivi, Tari, Drini, Vapi, Uvcu, Limu, morači i drugim planinskim rekama. Krupniji primerci drže se dubokih virova sa skrovitim mestima pod obalom, odakle povremeno kreću u potragu za hranom, uglavnom na brzake, ujutru na ulaze a uveče na izlaze virova. Kad se nahrani mladica se vraća u svoje skrovište i ljubomorno ga čuva od uljeza. Hrani se ribom i rakovima. Rado napada varalicu a sitniji primerci tokom leta i veštačku mušicu. Najpogodnije vreme za lov je zimi, do 15 februara. Varalicu najradije napada zimi, jer su u to vreme sitnije ribe koje služe kao hrana u krtogu. Lovi se i u ostalim godišnjim dobima ali ređe. Mresti se od polovine februara do polovine maja. Za ovu grabljivicu treba koristiti jači ribolovni pribor. Najlon ribolovni konac nebi trebalo da je tanji od 0.40mm. Varalicu treba nabacivati uzvodno, a potom sa istog mesta valja pročešljati čitav vodeni prostor. Treba zapamtiti i ovo da mladica najradije napada varalicu u trenutku kada je brzak unosi u vir, na mestima gde se brza i tiha voda mešaju. Na brzaku pak obično sačeka da je varalica mimoiđe, a tada se hitro okreće i bez dvoumljenja grabi. Dok vučete varalicu kroz vodu ne brzajte. Ona mora što vernije da dočara tromu i iznemoglu ribicu, koja ne uspeva da se odupre snazi vode. Kada osetite da je mladica zagrizla varalicu, kratko ali snažno kontrirajte, pa čak i ponovite trzaj nazad, baš zbog tvrde usne šupljine u kojoj se nalazi varalica sa udicama. Ako ste je zakačili, mladica ce najpre krenuti uzvodno, pa nizvodno, koristeći snagu vode i sopstvenu brzinu da se oslobodi.
    Gotovo je pravilo da se mladice kreću u paru, naročito pred mrest, krajem januara i početkom februara ( u mrestu uvek ). Zato kada ste već obezbedili trofej, ustupite mesto kolegi ribolovcu jer i on sa puno verovatnoće može da očekuje mladicu koja je ostala sama i koja će se vrzmati sama bar čas ili dva na tom mestu.
    Ženka mladica izbaci od 3000 do 12000 komada ikre. Mlađ se najpre hrani planktonom, zatim larvama insekata iz vode i insektima, a potom postaje grabljivica i napada rakove i ribu.
    Ni jedna riba nije tako ocenjena kao sportska do mladica, ali ne zaboravite da u torbu smete da stavite samo primerke iznad 60 santimetara. Ako na nekoj vodi postoje posebna ograničenja u pogledu lovne dužine – morate ih poštovati.:ANYWORD:

    ---------- Post added at 12:09 ---------- Previous post was at 12:08 ----------

    Tehnike pecanja

    Mamci i primama

    Tereni za pecanje

    Nautika

    Bonton na vodi

    Takmičenja

    Download

    Komercijalni oglasi

    Mali oglasi

    Ribolovačka društva

    Prodavnice

    Linkovi

    Bodorka

    Simpatična jatna riba koju u nekim krajevima zovu još i crvenookica. O njoj se dosta zna, a dosta je i napisano. Bodorka je bela riba iz porodice šarana.BODORKA
    Zivi u svim krajevima nase zemlje.Glavna karakteristika po kojoj se razlikuje od svoje najblize rodjake crvenperke: oko zuto kao zlato sa crvenom pegom u gornjem delu.Peraja, medutim, mogu biti rumena, narandzasta ili zuckasta. Krljusti su krupne i lako se skidaju. Da bi bili jos sigurniji pogledajte joj i usta.Zubi u crvenperke su dva reda, kod bodorke u jednom redu.U repnom peraju crvenperka ima 17 „žbica“, a bodorka 19. bodorka naraste do kilogram težine ali obično se love manji komadi. Bodorka je najčešće prva riba koju ribolovac početnik ulovi kod nas. Toliko je česta u našim vodama da je svako poznaje. Rado ide na udicu i lovi se tokom cele godine.

    ---------- Post added at 12:10 ---------- Previous post was at 12:09 ----------



    ---------- Post added at 12:13 ---------- Previous post was at 12:10 ----------



    ---------- Post added at 12:14 ---------- Previous post was at 12:13 ----------

    Izbor mesta
    Bodorke možemo loviti tražeći ih na raznim mestima ili na jednom mestu koje odaberemo. Ako hoćemo da lovimo bodorke duže vreme na jednom mestu, onda u prvom redu treba mesto dobro ispitati dali je podesno za taj posao. Prvo treba izmeriti dubinu, ispitati (olovicom) kakvo je dno, dali ima krša ili granja. Prilikom izbora mesta treba dobro paziti na položaj sunca. Najbolje je da nikakva senka, ni ribolovčeva ni senka pribora nepadaju na vodu. Ako to već nije moguće, onda da te senke budu što manje vidljive, jer bodorka je naročito osetljiva baš na senke. Rukovati priborom odnosno štapom, tj zabacivati i vaditi udicu treba što smirenije. Mnogi na to nepaze, a za to je, naprimer, kod lova pastrmki jedna od naj važnijih stvari, pa zašto to ne bi važilo i za bodorku koja je takođe vrlo osetljiva riba. Svaki neprirodni pokret ili senka na obali ili vodi smanjuje izglede za dobar lov. Još jedna napomena: leti, za toplih dana, veći primerci bodorke vole da se zadržavaju na površini vode iza guste drezge, pa u tom slučaju bodorke vole da skoče i za veštačkom mušicom. No, mušica joj se mora dobacivati pravo pred nos, što nije tako ni teško, jer tu obično vidimo bodorku. Lovljenje bodorke, kao što saznajete svakom je pristupačna zabava, pogotovo kada nema prilike da se lovi druga riba. One se, love tokom cele godine. Nova iskustva govore da pravi mamci idu redosledom: crvić, pšenica, hleb, pa i kuvan kukuruz uz prethodno mamljenje ovom žitaricom. Crvić najvećim delom godine, pšenica već od kraja jula do kraja avgusta i s proleća u martu, hleb u vidu „ruže“ u pauzama kada bodorka ne pokazuje interesovanje za prethodna dva mamca. Prihranjivanje skvašenim, dobro zgnječenim hlebom, oblikovanim u kugle u koje su ubačeni crvići, višestruko povećavaju izglede za dobar lov. Kugle veličine osrednje pesnice treba da padaju na dno i na stajaćim vodama što preciznije na jedno mesto u prečniku naj više do jednog metra. Na tekućim vodama kugle se bacaju nešto uzvodno da ih voda spira. Riba se neće pojaviti odmah, ali nakon sat – dva bićete prijatno iznenađeni. Na hranjenim mestima pojaviće se i druga, uglavnom bela riba: klen, škobalj, mrena, crvenperka, nosara, karaš, babuška pa i šaran ako ga ima.
    Najlon prečnika za bodorku 0.10 do 0.16, udice od 18 – 14.

    ---------- Post added at 12:15 ---------- Previous post was at 12:14 ----------

    Riba izuzetno ukusnog mesa, u narodu poznat još i kao: broder, brodfiš, jazvenac, udovica... Naseljava uglavnom nizijske reke i drži se mirnijih tokova, ali pri niskim vodostajima naseljava i dubinske regione Dunava, Save i Tise. Vretenastog je oblika i podseća na klena ili crvenperku, međutim, ono po čemu ga sigurno možete razlikovati je njegovo JEZzlatnožuto oko sa crnom pegom u gornjem delu beonjače. S proleća je srebrnastobeo, a već u jesen njegova leđa potamne. Mresti se u aprilu i maju. Tada ženka položi na dno i do 120.000 jajašaca.

    ---------- Post added at 12:16 ---------- Previous post was at 12:15 ----------

    Gde živi:
    Zivi u manjim jatima, ali i pojedinacno u bistrim, hladnim i dubokim vodama. Naraste, mada retko i do dva kilograma. Jez je vrlo oprezan i plasljiv, zato se dobar ulov postize samo onda kada je ribolovac dobro prikriven.
    Lov jeza:
    Lov na jeza gotovo da ne prestaje tokom cele godine, ali ga u proleće i s jeseni treba tražiti mamcima koji leže na dnu – dubinski, a tokom leta na plovak u „vožnji“. Veći primerci u brzacima uspešno se love varalicama tipa „meps“. Jez ima sve odlike sportske ribe, jer pored prirodnih uzima i veštačke mamce (varalice i mušice). Njegova borbenost je odlika koja ga je svrstala u sportsku ribu. Žilavo se otima, naročito dok na obali pokušavate da ga skinete sa udice. Preko leta najuspešnije se lovi između 12 i 13 časova, uz uslov da je nebo vedro i vreme toplo. Dok traju žege, najpovoljnije vreme je od 6 do 7 ujutru, a popodne od 17 do 19 časova. Prihranjivanjem kukuruznim bračnom, koncentratom za živinu, i mamcima kojima lovite jeza, poboljšavaju se uslovi za lov.
    Pribor:
    Jeza netreba čekati sa grubim priborom: debelim najlon koncem, velikim udicama i glomaznim plovcima, već udicama od 10 do 14, koncem prečnika 0.20 do 0.30 milimetara uz upotrebu laganog plovka.
    Mamci: crvena glista, crvi iz brašna i mesa, hlebni valjčići, skakavci, kućna muva, larva bele bube, kuvana pšenica, mravlja jaja, krilati mravi, sitnije varalice „meps“ i veštačke mušice tipa: kočijaš, beli vod

    ---------- Post added at 12:17 ---------- Previous post was at 12:16 ----------

    Comment


    • #3
      sta bi nema dalje?

      Comment


      • #4
        Jezero Ćelije

        Jezero Čelije je veštačka akumulacija nastala pregrađivanjem reke Rasine, desne pritoke Zapadne Morave. Površina jezera iznosi oko 598 kvadratnih kilometara, dok je u basenu akumulirano preko 51 milion kubnih metara vode, koja se, uglavnom, koristi za vodosnabdevanje industrije Kruševca i navodnjavanje poljoprivrednih površina u gusto naseljenom jezerskom priobalju. Najveća dubina jezera iznosi 41 metar dok je, kako su pedantni geografi proračunali – „nekadašnji oblik vodenog toka i reljefa oko njega dao jezeru složen oblik, pa se ono, idući nizvodno, sastoji od tri basena: zlatarskog, vasićkog i vodozahvatnog. Baseni sukcesivno imaju sve veću dubinu, a time i zapreminu, pa poslednji basen sadrži više od polovine vode i najdublji je“!

        Relativno čista voda, blagi nagib priobalja, velike dubine i razuđena obalska linija, Ćelije čini primamljivim ribolovačkim revirom za sportske ribare iz svih krajeve Srbije, naročito Kruševca, Prokuplja, Blaca, Niša, Leskovca… I ne privlači samo rekreativce, već i takmičare, pa je pre nekoliko godina, na dužini od 600 metara, pored sela Vasići, sređena i ribolovna staza – zasadjena je trava i više od stotinu sadnica listopadnog i četinarskog drveća. Kruševački ribolovci su od 1996. godine počeli da organizuju daleko poznati „Čigra kup“, takmičenje u pecanju ribe na plovak!



        U jezeru ima skoro svih vrsta riba koje karakterišu vode ovog dela Srbije, mada dominiraju – šarani, smuđevi, deverike, babuške, bodorke, grgeči… Ovih dana, kada se glavna sezona ribolova privodi kraju, dobro grize smuđ, zatim šaran, pa babuška, ali se hvataju i krupni primerci grgeča. Mоžda je najlepši i najzanimljiviji lоv grgeča – udicоm na plоvak. Metod je posve jednostavan. Plоvak za grgeča ne bi trebalо da bude prevelik, a najbоlje mu „stоje“ plоvci kruškastоg оblika. Sistem se lakо mоntira. Iznad tankоg predveza pričvrsti se оlоvо pоtrebne gramaže, a ispоd se veže оbična udica srednje veličine (brоjevi: 10 – 12!) ili mala trоkraka. Mamci za grgeča su raznоliki, ali ipak najradije kidiše na snоp glisti, ribice-kedere (mоgu biti i mrtve), te kоmadići ribe (rep ili kоmad iz sredine). Nо kakо je grgeč оbazriva grabljivica, ne smemо da se iznenadimo akо zagrize i оdvuče na dnо i pоveću ribicu kоja je namenjena štuki.

        Rečju, čestо grgeč atakuje na ribu kоja je veća оd njega, ali taj fakat ne bi trebalо da nas zavede pоred vоde, pa da krenemо u bezuspešnu, maratоnsku jurnjavu grgeča (pre)velikim mamcima. Mamce veće оd svоje težine i dužine napada samо u vanrednim prilikama, akо nema manjih ribica u bližоj i daljоj оkоlini. I grgeča na plоvak lоvimо lakim i elastičnim pribоrоm.

        Оni kоji vоle da lоve mnоgо i ne žele bespоslenо da gube dragоcene trenutke pоred ovog jezera, slоbоdnо mogu da se pоsvete, pa i da specijalizuju lоv grgeča – jer ga i u ovom reviru ima u željenоj kоličini. (Pre)zadovoljni biće naročito najmlađi – početnici, tim pre, štо grgeč uzima mamac krоz čitavu (ribоlоvačku) sezоnu. Samo jedno upozorenje – nedavnom Uredbom Ministarstva za zaštitu životne sredine i prostorno planiranje lov grgeča po prvi put je ograničen na dužinu od – 15 santimetara!
        Šaran

        I na ovom jezeru hvatani su krupni primerci šarana – preko 15 kilograma. Ribolovačka statistika ukazuje da su najveći trofeji hvatani septembra, zatim oktobra (kapitalne ženke), avgusta i marta i to pri stabilnom vodostaju, kada se ne ispušta jezero. Miljan Todorović iz Prokuplja ističe da za lov ćelijskog šarana ne postoje idealni uslovi, ali trebalo bi da imamo u vidu sledeće (proverene) parametre: stabilno vreme, lagani južni i jugozapadni vetar, tmuran ali topao dan, praćen danonoćnim rominjanjem sitne kišice. Ćelijski šarani ne uzimaju hranu posle nagle promene vremena, odnosno – zahlađenja, prouzrokovanog velikim padom temperature, te izraženim severnim, severoistočnim vetrom. Dugotrajne vrućine, kao i hladnoće, krajnje nepovoljno utiču na ishod lova, jer u tim uslovima riba gubi apetit, i sve vreme odmara u tijaku.

        Najbolje (dnevno) vreme za lov je bez sumnje – jutro. Opšte poznata je i praktično proverena stvar da na ovoj akumulaciji najkrupniji šarani uzimaju mamac sa posebnim apetitom – skoro isključivo ujutru ili, čak, u samo svitanje, ali nekada udari u sred podneva!! Stare ćelijske šarandžije ostale su verne tradicionalnim mamcima, kao što su – hlebna pahuljica, zatim kukuruz, razne brašnaste smese, od kojih dominira – kačamak.
        Smudj

        Pored šarana, i smuđ je isto tako prepoznatljiva riba i ovog jezera. Kruševljani ga, uglavnom, (uspešno) love – muvanjem, Prokupčani “obožavaju” kedere a većina Nišlija ga juri varalicama najrazličitije snage, tj. boja i oblika! Tvisteri su i na ovoj vodi položili varaličarski “ispit” – u svim godišnjim prilikama i vremenskim uslovima, a posebno – u oktobru i novembru, kada ovoj grabljivici rapidno raste apetit. U poslednje vreme naročito su “ubitačni” Orkini silikonci (tu mislimo, pre svega na Orkine tvistere i šedove!) drečavih boja sa tzv. dodatnim “šljokicama”. Vode se klasično! Tvisteri dodirnu dno, odsečnim pokretima štapa i laganim namotavanjem strune, zavisno od situacije – ili odmotavanjem najlona, sve vreme, kontrolišemo sistem, tj. veštački mamca održavamo na ili pri dnu pa ga potom – navodimo na zonu napada! Smuđa najpre tražimo tonućim i zaranjujućim voblerima pri dnu i u srednjim slojevima jezera, a, naročito u vreme dugog, sparnog leta, kad padne mrak menjamo metod i taktiku – prelazimo na na površinske, plitko zaranjajuće varalice. Dakle, izbor veštačkog mamca direktno je recipročan položaju, odnosno mestu staništa smuđa u vodi, i vremenskim (ne)prilikama!

        ovo su moje licne fotografije sa jezera



        Beda, sirotinja, gologuz po brdima hodam, bukve sobaljujem i mlade cobanice, sa sobom darujem

        Comment

        Working...
        X