Objava

Collapse
No announcement yet.

Kosare - su bile nase, sad nisu ali bice

Collapse
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • Kosare - su bile nase, sad nisu ali bice

    Bitka za Kosare, cuvena krvava, dobijena, na papiru izgubljena ............. sta reci. Pokusacu da vam ovde postavim i prikazem sto vise stvari vezanih za ovu cuvenu karaulu, na granici sa Albanijom.

    Borba na Košarama započela je 9. aprila u ranim jutarnjim satima, kada su snage UČK napale državnu granicu Savezne Republike Jugoslavije iz pravca Albanije. Cilj im je bio da se razdvajanjem i razbijanjem jedinica Vojske Jugoslavije između Đakovice i Peći spoje sa snagama UČK u Metohiji.

    Da je neprijatelj uspeo da prodre na Košarama, sudbina našeg naroda i vojske 1999. godine bila bi sasvim drugačija.

    Deo državne granice oko karaule Košare čine planinski vrhovi čija visina prelazi 2.000 metara, u to doba i dalje prekriveni snegom. Taj deo štitilo je nešto više od sto pripadnika 53. graničnog bataljona, koji su se tokom dva dana borbi suprotstavili desetostruko jačem neprijatelju.
    "Ja mislim da je svaki dan bio kao godina, ne znate odakle vas više gađaju, da li minobacačkim minama, da li padaju granate od bestrzajnih topova, da li puščanom municijom", svedoči Saša Radojević, zamenik komandira karaule Košare.

    U pomoć graničarima tada je stigao vod Vojne policije. Međutim, napad je silovit i snage UČK uspele su da zauzmu položaje Rasa Košares i Maja Glava, dominantne tačke sa kojih kontrolišu svako kretanje ka graničnoj liniji. Zauzeli su i samu zgradu karaule koja se zbog nepovoljnog položaja nije ni mogla braniti. Strani mediji tada prenose snimke ulaska vojnika UČK, koji to proslavljaju kao svoj uspeh.
    Osvajanjem vrha Maja Glava, snage UČK su ušle 100 do 200 metara u dubinu Jugoslavije, a osvajanjem Rasa Košares zauzeli su kilometar i po naše teritorije.

    Dolaskom pripadnika 125. motorizovane brigade, koja je do tada pružala dubinsku podršku, formirana je linija odbrane koja je sprečila dalji prodor neprijatelja. Naša vojska narednih dana pokušavala je da povrati Rasa Košares i Maja Glavu. Uskoro im se pridružuju i pripadnici elitnih jedinica: 72. specijalne i 63. padobranske brigade.

    Linija fronta je stabilizovana, a borbe sa neprijateljem nisu jenjavale.

    "Kiša metaka je proletala. Imali smo sreće da nas nijedan metak nije zakačio, da nas nije ranio. Prišli smo mu sa leđa, čovek je bio šokiran", svedoči o napadu na jedno mitraljesko gnezdo UČK Milutin Radić, tada vojnik na odsluženju vojnog roka u 125. motorizovanoj brigadi. Na svoj položaj zajedno sa vojnikom Darkom Anđelkovićem vratio se sa osvojenim mitraljezom.

    Neprijatelj je bio iznenađen i kada su 11. maja po krajnje nepristupačnom terenu na visinu od 1.800 metara na liniju fronta pristigla dva tenka.
    Kako opisuje Vladimir Knežević iz 63. padobranske brigade: "Kad su zagrmela dva tenka, kad je zemlja počela da se trese, to je, ne mogu da objasnim, olakšanje. Čovek zbog ljudi koji su to uradili oseća takav ponos. Osećam da nismo sami. Dobro je, došli su majstori."

    Bila je to podrška borcima koji su svakodnevno gledali smrti u oči. Ginulo se od minobacača, snajpera, od zabranjenih kasetnih bombi.
    Poginulo je 108 vojnika, podoficira, oficira, rezervista i dobrovoljaca.

    Prosečna starost poginulih bila je 25 godina.

    U bici na Košarama učestvovalo je oko 1.500 pripadnika Vojske Jugoslavije. Borbe su trajale sve do 14. juna 1999. godine, kada se Vojska Jugoslavije posle Kumanovskog sporazuma povukla sa Kosova i Metohije.
    Kada je postalo očigledno da trupe na Košarama ne mogu da se probiju i da je kopnena ofanziva na ovom pravcu nemoguća, krajem maja 1999. godine snage UČK su u sadejstvu sa NATO snagama pokušale da u dubinu teritorije Kosova i Metohije krenu drugim pravcem, preko planine Paštrik ka Prizrenu.


    Pokusacu da prikupim sto vise fotografija i sto vise prica vezanih za ovu temu..........

    Beda, sirotinja, gologuz po brdima hodam, bukve sobaljujem i mlade cobanice, sa sobom darujem

  • #2
    Pronadjoh nekoliko slika, koje je kako sam procitao nacinio jos uvek lojalni Albanac, jer inace je Srbima tamo zabranjen pristup.............

    Beda, sirotinja, gologuz po brdima hodam, bukve sobaljujem i mlade cobanice, sa sobom darujem

    Comment


    • #3

      Beda, sirotinja, gologuz po brdima hodam, bukve sobaljujem i mlade cobanice, sa sobom darujem

      Comment


      • #4

        Beda, sirotinja, gologuz po brdima hodam, bukve sobaljujem i mlade cobanice, sa sobom darujem

        Comment


        • #5

          Beda, sirotinja, gologuz po brdima hodam, bukve sobaljujem i mlade cobanice, sa sobom darujem

          Comment


          • #6

            Beda, sirotinja, gologuz po brdima hodam, bukve sobaljujem i mlade cobanice, sa sobom darujem

            Comment


            • #7
               

              Beda, sirotinja, gologuz po brdima hodam, bukve sobaljujem i mlade cobanice, sa sobom darujem

              Comment


              • #8
                 

                Beda, sirotinja, gologuz po brdima hodam, bukve sobaljujem i mlade cobanice, sa sobom darujem

                Comment


                • #9
                   

                  Beda, sirotinja, gologuz po brdima hodam, bukve sobaljujem i mlade cobanice, sa sobom darujem

                  Comment


                  • #10
                    Oko 1.500 pripadnika OVK, uz podršku albanske artiljerije, NATO avijacije i instruktora napalo je rejon karaule Košare na frontu širine nekoliko kilometara rano ujutro 9. aprila 1999. godine. Do 9. aprila NATO nije gađao Košare, ali jeste druge položaje na jugoslovensko-albanskoj granici. Karula je locirana na obroncima Prokletija, nedaleko od Djakovice i Dečana. Izviđači u neprijateljskim uniformama

                    U tom trenutku na frontu je bilo nešto više od 100 pripadnika graničnih jedinica Vojske Jugoslavije. Zbog žestokih napada iz vazduha, ali i diverzija OVK, veća pomoć nije mogla odmah da stigne.

                    Procena vojnog vrha bila je da će kopneni napad najverovatnije krenuti iz Makedonije gde se već nalazilo oko 16.000 vojnika NATO-a, a pretpostavke da će glavni napad ići preko Košara nije bilo.

                    Posle pada karaule, stiglo je pojačanje od više stotina pripadnika Vojske Jugoslavije iz pešadijskih i specijalnih jedinica, tako da je linija fronta stabilizovana 19. aprila i nije bilo većih pomeranja do kraja rata.

                    Prisluškivanjem radio veza Vojska Jugoslavije je ustanovila da su artiljeriju i minobacače, veoma precizno navodili ljudi koji su govorili italijanski i francuski. Izviđači su na neprijateljskim uniformama viđali italijanske, francuske, turske, britanske i oznake Armije BiH sa ljiljanima. Za Vojsku Jugoslavije nije bilo odmora

                    Kako navodi RTS, na vrhuncu borbi Vojska Jugoslavije imala je oko 1.200 vojnika, a OVK, sa dobrovoljcima i albanskim jedinicama pet do šest hiljada. Snage OVK su ratovale u smenama, dok za VJ nije bilo odmora.

                    Velika koncentracija snaga na Košarama koštala je OVK napuštanja mnogih položaja, jer je utvrđeno da su mnogo delovi granice sa albanske strane bili gotovo bez ikakve odbrane.

                    Svest da ukoliko padne linija fronta na Košarama, kreću mnogo ozbiljniji sukobi sa OVK i NATO, sa neizvesnim krajem, držala je moral na visokom nivou. Vojska Jugoslavije je često išla u napade po ledenoj kiši, mrazu, magli i snegu dubine jedan metar i branila svaki položaj do poslednjeg trenutka - što je dodatno uticalo na pad morala kod neprijatelja.

                    Cilj napadača, OVK, NATO-a i albanske vojske bio je da se prodre u Metohiju i da se snage Vojske Jugoslavije, do tada maskirane i dobro sakrivene, nateraju na otvorenu borbu u kojoj bi do izražaja došla tehnološka prednost NATO avijacije.
                    Teritorija SRJ koju je zgresor uspeo da zauzme bila je svega četiri kilometra u širinu i par stotina do hiljadu metara u dubinu. Bizarne scene krvavih borbi

                    Tokom krvavih borbi na Košarama bilo je i mnogih bizarnih scena, u koje je teško poverovati. Dešavalo se da ljudi sa obe linije fronta zbog guste magle zalutaju u neprijateljske rovove i vrate se u sopstvene, a da ih niko ne primeti.

                    Zbog stalnog prisluškivanja jedan rezervni oficir VJ se prisetio američkih Navaho Indijanaca iz Drugog svetskog rata, i angažovao dvojicu Roma, pripadnika VJ, koji su na svom jeziku radio vezom navodili jugoslovensku artiljeriju i minobacače. Do kraja rata NATO i OVK nisu uspeli da shvate o čemu se radi, jer nisu razumeli romski jezik.

                    Glavninu graničnih jedinica na Košarama pre bitke činili su vojnici na redovnom odsluženju vojnog roka koji su služili vojsku od marta 1998. godine i imali su uglavnom po 19 ili 20 godina. U bici za Košare u redovima Vojske Jugoslavije borio se veliki broj dobrovoljaca iz zemlje i inostranstva. Osim Rusa - Kozaka iz padobranskih jedinica, u redovima dobrovoljaca bili su ljudi iz drugih evropskih zemalja - takozvani "internacionalni odred" od tridesetak ljudi činili su ljudi iz zapadnog dela Ukrajine, Finske, Švedske, Danske, Holandije i po jedan Škot i Irac iz Velike Britanije. Oni su dali živote na Košarama

                    Poginulo je 108 pripadnika vojske i dobrovoljaca, a tela nekoliko vojnika nikada nisu izvučena sa granice. Danas se na području karaule Košare nalazi oko 150 grobnica, poginulih pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova, ali se procenjuje da je još nekoliko desetina ljudi iz redova OVK sahranjeno u Albaniji, navodi RTS.

                    Bitka za Košare je zvanično završena 14. juna 1999. godine, kada se Vojska Jugoslavije na osnovu Kumanovskog sporazuma sa snagama KFOR-a povukla sa Košara. Povlačenje je za razliku od drugih delova Kosova, proteklo bez ikakvih incidenata, a neprijatelji su jedni druge mirno posmatrali.

                    Beda, sirotinja, gologuz po brdima hodam, bukve sobaljujem i mlade cobanice, sa sobom darujem

                    Comment

                    Working...
                    X