Objava

Collapse
No announcement yet.

Četnici u Drugom svetskom ratu

Collapse
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • Četnici u Drugom svetskom ratu

    Pre svega reč "četnik" je tokom Titove vladavina apsolutno satanizovana i "iskrivljena"!

    Pod terminom četnici (od reči četa, četovanje) su se do kraja 19. veka podrazumevali gerilski borci svrstani u male borbene jedinice - čete. U srpskim pesmama često se za hajduke i uskoke koristi termin četnik. Od kraja 19. veka za pripadnike dobrovoljačkih srpskih formacija koje su nastale krajem 19. veka i koje su organizovale i pomagale vlasti u Srbiji u cilju slabljenja turske moći na Balkanu vezuje se naziv četnik. Paralelno s terminom četnik, do Prvog balkanskog rata figurira i izraz komita kao termin za pripadnika revolucionarnog-četničkog komiteta. Izraz „komita“ je primljen od pripadnika Unutrašnje makedonske revolucionarne organizacije i od članova srpske četničke organizacije dok su se grčki revolucionari-gerilci nazivali andartima.

    Na Balkanu su četničku akciju prvi otpočeli Bugari. Godine 1893. i 1894. u Solunu osnovana je Unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija (VMRO) s ciljem da oružanom gerilskom rukom obezbedi Bugarskoj prisajedinjenje Makedonije i Trakije. Grčki četnici, andarti, delovali su u spornim slovensko-grčkim oblastima protiv četa bugarskih organizacija od 1902.Srpski četnici ili komite su prvobitno, od 1903. svoje akcije usmeravali na zaštitu Srba u Osmanskom carstvu od terora muslimanskih bandi i četa VMROa.

    Na početku Balkanskih ratova postojalo je 110 VMRO (bugarskih), 108 grčkih, 30 srpskih i 5 vlaških odreda. Oni su podržavali svoje strane u turskoj pozadini u Prvom balkanskom ratu.

    Drugi svetski rat
    Brzim slomom Kraljevine Jugoslavije, sile osovine komadaju područje Kraljevine Jugoslavije na manja područja s direktnom upravom dodeljenom raznim saveznicima (Mađarskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Italiji); stvaraju se nove države poput Nezavisne Države Hrvatske, ili se ustoličuju kolaboracijske vlade u Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori.

    Razbijenost srpskog etničkog prostora je pružila okupatorima mogućnost za brže napredovanje i osvajanje vlasti. Najteža sitaucija za srpski narod je bila u onim zemljama koje su ušle u marionetsku tvorevinu Nezavisnu Državu Hrvatsku. U tim krajevima, ustaše otvoreno pomažu okupatru i počinju sistematski genocid na srpskim življem.

    11. maja 1941. godne nastaje Ravnogorski pokret na čelu sa generalom Dragoljubom Dražom Mihailovićem. 15. april 1941. godine, je bio prekretnica u karijeri pukovnika Mihailovića. Tog dana, pukovnik Mihailović je rešio da se izdvoji od glavnine trupa Druge armije i krene ka Drini. Slučaj je hteo da njegova borbena grupa sa zastavom 41. pešadijskog puka ostane jedina aktivna organizovana jedinica u Kraljevini, i tako bude stožer jedne od vojnih formacija koje su tokom rata pružale otpor silama Trojnog pakta i njihovim saveznicima na bazi četničkog ratovanja. Na Ravnoj gori je osnovan prvi štab i ona će tokom ratnih godina postati simbol srpskog četničkog pokreta u Drugom svetskom ratu. Po dolasku na Ravnu goru 11. maja 1941. godine, Mihailović je doneo odluku da organizuje pokret otpora. U toj početnoj fazi organizacije Ravnogorskog pokreta postavljen je temelj kasnijoj vojnoj organizaciji: operativne trupe, vodovi, čete, bataljoni; kasnije i brigade i korpusi. Ljudi koji su upućivani na određen teren davali su instrukcije i organizovali narod.

    Četnici Dragoljuba Mihailovića su imali veliki doprinos u razbijanju jedinstvenog ustaničkog fronta, što je za vrhunac imalo napad na partizane unutar oslobođene teritorije, u vreme kada i Nemci vrše ofanzivu na Užičku republiku. Nakon prelaska glavnine partizanskih snaga iz Srbije i Crne Gore u Bosnu četnici su uzeli učešće u otvorenoj kolaboraciji i napadima na partizane.

    Sa druge strane veliki deo četničkih komandanata nakon prvih sukoba sa Nemcima i NDH prelazi u otvorenu saradnju sa NDH i okupatorom. Tako su sa Italijanima sarađivali četnici pod komandom Momčila Đujića, Dobroslava Jevđevića, Ilije Trifunovića-Birčanina, Baja Stanišića, Petra Baćovića i Pavla Đurišića. Sa predstavnicima NDH sporazume su potpisivali Uroš Drenović, Lazar Tešanović, Rade Radić i drugi. Sa Nemcima je još od avgusta 1941. otvoreno sarađivao Kosta Pećanac, a od kraja 1943. i četnici Draže Mihailovića (mada su sebe i dalje smatrali članovima antihitlerovske koalicije).

    Oba pokreta otpora su pokazivala izrazitu netrpeljivost jedan prema drugom, pa se posle sloma ustanka u Srbiji 1941. godine i masovnih represalija rukovodstvo četničkog pokreta odlučuje da promeni taktiku. S obzirom da je partizane smatralo produženom rukom Staljina i Kominterne koji bespotrebno izazivaju represalije bez izgleda na ozbiljniji uspeh, donosi se odluka da se deo jedinica legalizuje kao Dobrovoljačka antikomunistička milicija na područjima pod italijanskom kontrolom, dok se u Srbiji infiltriraju u Nedićeve jedinice. Na ovaj način se htelo da se postignu dva cilja, da se uz pomoć okupatora ukloni glavni takmac - Titovi partizani i da se okupirana područja pacifikuju do povoljnog trenutka kada treba okrenuti oružje na okupatora.

    Ovakva politika nije mogla da prevari okupacione snage pa se sve svelo na „ljubav iz koristi“. Italijani koji su bili vojno slabiji su radije pristajali na ovu saradnju, dok je sa Nemcima ova saradnja teže funkcionisala. Do kraja 1943. god je i pored povremene saradnje protiv partizana dolazilo do sukoba sa Nemcima što je opet izazivalo teške represalije nad simpatizerima četničkog pokreta. 1943. godine u Teheranu na konferenciji trojice odlučeno je da se Mihailović odbaci kao saveznik zbog kolaboracije sa silama Osovine, NDH i Nedićevim režimom. Napušteni od saveznika koji su prepustili Jugoslaviju konkurentskom pokretu otpora četnici ulaze u otvorenu saradnju sa Nemcima u pokušaju da zaustave prodor partizana u Srbiju. Na kraju rata je deo četničkih jedinica koji nije iskoristio amnestiju i stupio u partizanske jedinice stradao od partizana, jedan deo od ustaša, deo je prešao u Italiju, a značajan broj onih koji su uspeli da se povuku u Austriju su Englezi vratili u Jugoslaviju gde je veliki deo ubijen za vreme i neposredno posle rata bez suđenja.


    Zanimljivo:
    U SAD 1943. izdane su poštanske marke s likom Draže Mihailovića, u seriji poštanskih maraka o okupiranim zemljama.

    Takođe u SAD za vreme Drugog svetskog rata su vodeći izdavači stripova izdavali priče o četnicima:

    DC Comics: Master Comics, no. 36 (Feb. 1943): "Liberty for the Chetniks" (Captain Marvel Jr.)

    Timely (kasnije Marvel): Kid Komics #3 (Sept. 1943)

    Black Cat No 1 (neobjavljen) 7. sept. 1945.

    Snimljen je i holivudski film "Chetniks! The Fighting Guerrillas" (1943) kojeg je režirao Luis King.



    Izjava Draže Mihailovića na suđenju 1946god
    "Lako će vama biti da stvarate tu vašu novu državu sa omladinom koju je vaspitavana i školovana u Kraljevini,
    voleo bih da doživim da vidim kakvu će državu stvoriti vaša komunistička omladina."

    Đeneral Dragoljub Draža Mihailović
    Komadant Jugoslovenske vojske u Otadžbini


    Četnička zakletva:

    "Vo imja Oca i Sina i Svjatago Duha, Amin!

    Ja (ime) zaklinjem se u Gospoda Boga

    u Gospoda Sina Isusa Hrista i Gospoda Duha Svetoga:

    Zaklinjem se u hleb ovaj,

    zaklinjem se u krst ovaj,

    zaklinjem se na nož ovaj i revolver,

    da ću tačno i svesno, bezuslovno

    ispunjavati sve naredbe Komiteta

    koje mi se budu dale,

    a koje idu u korist našeg oslobođenja

    i ujedinjenja sa Majkom Srbijom,

    a pod upravom Komiteta.

    Ako bi se namerno ogrešio o datu zakletvu,

    da me Bog, Krst, Ime, Slava i hleb kazne,

    a nož i revolver kaznu izvrše. Amin!"


    Izvor:
    Petranović Branko: Srbija u Drugom svetskom ratu 1939—1945. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar.
    Đekić Đorđe: Počeci srpskog četništva: organizacija četničkog pokreta u Kneževini Srbiji 19vek. Beograd: Slobodna Knjiga
    Pešić Miodrag D: Stari četnici. Kragujevac: Novi Pogledi
    Pavlowitch Stevan K: Hitler's new disorder: World War 2 in Yugoslavia. Columbia University Press
    Nikolić Kosta: Nemački ratni plakat u Srbiji. Zavod za udžbenike - Beograd
    Last edited by goxy30; 02-12-14, 21:29.
Working...
X