Objava

Collapse
No announcement yet.

Svaki govor o ljubavi danas je nepristojan !?

Collapse
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • Svaki govor o ljubavi danas je nepristojan !?

    Intervju: Mihail Epštajn
    Svaki govor o ljubavi danas je nepristojan !?
    Autor: Aleksandar Nikolić

    Mihail Epštajn
    U antičkoj tradiciji i hrišćanskom propovedanju ljubav je patrijarhalno opisivana sve do početka dvadesetog veka kada su dotadašnji duhovni postulati kulture ustupili mesto materijalnim vrednostima, odnosno profitu. Ljubav je već sto godina deplasirana tema jer je naša epoha ignoriše u vrednosnom sistemu. Govoriti o ljubavi je danas nepristojno, varvarski i kalkulantski – kaže za „Blic nedelje“ Mihail Epštajn, koji je u Beogradu promovisao svoju novu knjigu „Ljubavlju samo“.

    Svaka epoha u istoriji čovečanstva bavila se značenjem ljubavi i u velikoj meri na osnovu refleksije analize tog psihoemotivnog fenomena formatizovala pogled na svet. Posle izrazito negativnih iskustava društvenih promena u XX veku, danas, na kraju postmoderne, informacija i komunikacija dominiraju kao simulacija života umesto naših realnih čulnih iskustava. Ljubav je vekovima bila pojam nad pojmovima i najuzvišeniji fenomen života.

    Šta se dogodilo sa skladom duha i tela u ljudima u modernom vremenu?
    – „Ljubavlju samo“ zasebno problematizuje erotologiju i seksologiju, odnosno duševno stanje zanesenosti i zavisnosti, na jednoj, i telesnu strast, na drugoj strani. Eros je želja i stvaralački nagon. Erotologija je posledica želja. Ljubav je estetsko stanje svesti koje objedinjuje erotologiju i seksologiju. Veliki broj ljudi ne pronalazi balans između erosa i seksa u svojim emocijama, zato što im moderna sredstva komunikacije otupljuju prirodom date receptore. Svi govore da je ljubav najvažnija, a da zapravo zadovoljavaju bazične nagone jer mediji neprekidno vulgarizuju bilo kakvu telesnost. Fizička sprema se u okolnostima intervencija estetske hirurgije ne tumači više kao trijumf volje i duha, već kao kozmetičke promene, koje su us stvari vizuelni konstrukt.

    Koliko seksualnost utiče na proces umetničkog stvaranja?

    – U stvaralačkim opusima Imanuela Kanta i Nikolaja Gogolja prepoznajemo uticaj odsustva seksualnosti koje možemo definisati i kao razočaranje. Refleksija ličnog iskustva preliva se u promišljanje sveta i proces umetničkog stvaranja, kao osnovna tema u delima genijalnih kompozitora. To je zapravo bazični koordinantni sistem osećanja iz kojeg stvaraoci kasnije razvijaju umetničke i filozofske modele.

    Kakva je razlika u poimanju ljubavi između muškarca i žene?
    – Želja i nadahnuće su karakteristične emocije za muškarca dok su nada i tuga preovlađujuća emotivna stanja kod žene. U krizi identiteta kakvu proživljava danas čovečanstvo, ljudi često gube duševnu stabilnost, samospoznaju i samopouzdanje, pa emocijama jedino registruju strah, zavist, nesigurnost. Svako od nas u sebi mora da prevaziđe teološki koncept vere i nade da bi osetio ljubav. Ljubav je vrhunska emocija koje ne treba niko da se liši. Ona ima kosmički smisao koji stvara svet.

    U knjizi „Ljubavlju samo“ opisujete novu naučnu disciplinu. Šta je u stvari jelenologija?

    – Niko od nas ne zna tačno šta je čovek. Kao što se Šekspir i Puškin izučavaju u odnosu na ono šta su napisali, tako neko može da izučava neku Jelenu u odnosu na to šta mu i koliko znači. Pre svega šta Jelena jeste. Jelenologija se direktno nastavlja na erotologiju jer predstavlja duševno razmišljanje o nekom konkretnom. O ukupnom diskursu neke Jelene. Filozofija se rađa iz divljenja, a Jelena je mnogo divnija od pojave atoma, molekula bilo kakve hemije, fizike, termodinamike… Ona je čudo za sebe i može da izazove ljubav, kao i pojavnost svakog od nas.
    n Šta je za vas najtačnija definicija ljubavi?
    – Ne bez nje.

    Prevođen na četrnaest jezika
    Mihail Epštajn priznati je svetski filozof, esejista i kulturolog. Epštajn je rođen 1950. godine u Moskvi. Diplomirao je na Filološkom fakultetu Moskovskog državnog univerziteta 1972. godine. Od 1990. živi i radi u SAD, kao profesor teorije kulture i ruske književnosti na Univerzitetu Emori. Njegova dela prevođena su na četrnaest jezika. U Srbiji su objavljene knjige „Esej“ (1997), „Postmodernizam“ (1998), „Ruska kultura na raskršću“ (1999) i „Blud rada“ (2001).


    Dnevni list Blic-Srbija

  • #2
    Znači moja ljubav prema Ivanu je Ivanologija...hm...ima smisla, ali onda bi se svaki Ivan i Ivana pronašli u priči...bolje formulisati po nadimku ili tepanju - napisaću jednom knjigu o tome

    Comment

    Working...
    X