I znam...jednom ćeš se vratiti. Kao što se vraćaju ptice svom jatu.
Jer...ti i ja smo sazdani od istih iskrica svetlosti u tami surovog života, koji se sa nama poigrava. Kad nam se pogledi sudare ništa više neće biti važno.
I onako nam godine izmiču , dok čekamo sudbina da nam presudi.
Presudimo sami sebi ovaj put...
A sad me pusti da skupim svoju snagu, da saberem svoje misli u jednu žižu, da pomislim svom silinom na užas zemaljskog življenja, na nesavršenstvo sveta, na miljarde života što se razdiru, na zveri što se međusobno kolju, na zmiju koja peči lane što preživa u hladu, na vukove koji razdiru jagnjad, na bogomoljke što ubijaju svoje mužjake, na pčele što umiru posle uboda, na bol majki koje nas rađaju, na slepe mačiće što ih deca bacaju u reku, na užas riba u utrobi ulješure, na užas ulješure kad se nasuče na obalu, na tugu slona koji mre od starosti, na kratkotrajnu radost leptira, na varljivu lepotu cveta, na kratkotrajnu varku ljubavnog zagrljaja, na užas prolivenog semena, na nemoć ostarelog tigra, na trulež zuba u ustima, na miljatde mrtvog lišća što se taloži u šumama, na strah tek izleglog ptića koje majka istiskuje iz gnezda, na paklene muke gliste koja se prži na suncu kao na živoj vatri, na bol ljubavnog rastanka, na užas gubavaca, na strašnu metamorfozu ženskih sisa, na rane, na bol slepaca…
Danilo Kiš
"Još uvijek te poželim, onako posebnog, a pogrešnog. Najgoreg i najboljeg u isto vrijeme. Svakakvog, a najdražeg. Pa se zapitam, hoće li ikada prestati… Hoću li ikada biti sretna i mirna bez tebe, hoćeš li me ikada prestati ponovo tražiti? Hoće li ovo zauvijek trajati? Taman za ništa, premalo za sve."
Dajte mi kartu jednosmernu
u pravcu tuge prva na spisku sam putnika ja
mesto do prozora...
Sa sobom nista ne odnosim
godinje krivnje, kofere bola bi tu da ostavim
kod izgubljene stvari..
....budi me Sunce koje baci svoj zrak kroz prozor bas na jastuk....popila bih kafu. naravno, prvo zapalim cigaru a onda pomislim "bash me mrzi"’Tishina..a u glavi hiljadu ping-pong loptica....ni ne znam o chemu razmishljam. Kafa se hladi, piksla je puna...."gde sad?".........zazvoni telefon, cujem te umilne glasove....suzne oci ali topao glas, da se ne "chuju suze".......nikad ne plachem, suze teku same. no, mora se dalje......josh klizi voda sa umornog lica, tu sam a nisam...Krenesh niz ulicu sa osmehom na licu u dushi tuga, prodjesh tu i tamo..opet si nazad ....ista soba iste misli ista osechanja.....isti jastuk, isto Sunce...................
Moj ceo život je iz nekih zakrpa...Sve nešto na sitno, na kratko i pomalo. To nije ono...ali, šta mogu...neki život ipak jeste. Godine prodju i svaka žena skrpi neki život... Ima tu svačega... Al ima, bogami, i lepih komada!
Malo je života bez šavova i zakrpa... Ne može! Čovek je proklet! On bi hteo i dugo da živi i da mu bude lepo. E, a to je malo teže. Ne može! Može dugo, ali iz parčića.
Pogledajte, svako od nas nosi neku zakrpu... Svakome se primeti gde je šav – nekome na licu, nekome u očima, nekome u glasu! Svi smo mi krpljeni i sastavljani – iz mnogo delova. Mi više volimo život, nego život nas. U tome je stvar! E, a ako ga tako volimo, onda nije red da ga ogovaramo i da mu nalazimo mane.
"Nemam pravo da ti sudim, ako jednom odeš od mene. Želim da si srećan. Nedostajaće mi leptirići. I uvek će mi faliti tvoj miris. I tvoj smeh je postao najlepši. I tvoje ruke. Ni ne slutiš koliko me tvoja blizina čini srećnom. Nikad ne bih prebolela to što sam te izgubila. Ni onaj pogled ni reči. I nikad ne bih sebi oprostila. Ostao si sve što neizmerno volim. Ja bez tebe ne znam i ne mogu a bojim se da i neću moći. Kada bih mogla birati, birala bih da sve ostane ovako, sa tobom, a sve ostalo obrisala. Samo da ostaneš, sve drugo bi bilo manje važno. Neko mi je rekao jednom da je tuga lepa. Nije. Kad tebe nema..."
Tako to ide.
Ostavio sam je predugo u onim opasnim ćutanjima, u onim tišinama u kojima je ona svoj jedini sagovornik i u kojima se o meni definitivno ne priča ništa dobro.
I tu smo gde smo...
"Ljubav sama pise pravila.....I mozda kriv sam sto te nikad nisam slagao
Barem prevario jednom Bio grub il nagao A s'onim sto te uze,sad mesaj krv i suze To si uvek htela,to je zivot tvoj.."
.Ponekad je ta borba uzaludna..Još niko nije pobedio srce,ili jeste..Ali je cenu pobede plaćao celi život,jer to je teška pobeda...Jer srce je samo srce..
Ne zna za vreme,u daljine se ne razume..Glupavo srce..
Ali zna,uvek zna, kome pripada..
I uvek zna gde i sa kim želi biti..Čak i onda kada je to nemoguće...
Ostavite komentar: