GRAD U MORU (The City In The Sea)
Oj smrt sebi uzdignula trn
Na zapadu maglovitom
U Samgradu jezovitom
Ušit, nadu pregrmeo on
U pokoju vekovitom
U otklonu, u skrovitom.
Zidine u Maglogradu
Te ne drhte, padu sklone,
Nisu našim slične one
Nikog vetri ne progone,
Povetarac nema nadu
Vode očaj, mračno rone.
Noć-svenoćjem ćuv ne ćujne
Nikad s neba svetli zrak
Tek od mora odsjaj strujne
Uz kule se puza mrak
Sve do moćnih vrh stremišta
Blisnu strehe i tremišta
Opnemišta i kruništa.
Platna zidna, vavilonska
Zaborava praiskonska
Gde bršljani izvajani
Okružhuju hram neznani
Uz preplete kamen-krina
Paviti i violina.
Vode leže sve skrušene
Beznadežne i utvarne.
Vrh vazdušja svud smušene
Kule strehe senke varne
A s najvishe Kule slomna
Bezmerna i vratolomna
Smrt se beči preogromna.
Svud ambisi grob do hrama
Od idolskog bescen-kama
teku struje drhtaj plama
Al sve blago idol-slika
Nakićenih pokojnika.
Ne zna voda mah da zgusne
Pa da more valom pljusne.
Nigde drhtaj, tiho bilo
Staklom sve se ostaklilo
Vihra vetra povetarca
Nigde daha, slutnje, žmarca..
Nigde izgig koji sluti
Da se išta valom muti
Da je iko talas pozno
Van tog mora vedra grozno.
Al čuj pokret neki slut
Talas gluh obuzo kut
I kula vršje pod neba žalom
Popušta muklo umornim valom
Ka utrobi vasione
Grad odbojem muklo tone.
Talasa odsjaj rumen je žar
Jedva sad diše časova zgar
Pa kad bez ljudskog vapaja jeka
Samgrad se smesti na dnu do veka.
Porestolja Pakla u jedan strem
Pozdraviše ga uz poklon nem...
Oj smrt sebi uzdignula trn
Na zapadu maglovitom
U Samgradu jezovitom
Ušit, nadu pregrmeo on
U pokoju vekovitom
U otklonu, u skrovitom.
Zidine u Maglogradu
Te ne drhte, padu sklone,
Nisu našim slične one
Nikog vetri ne progone,
Povetarac nema nadu
Vode očaj, mračno rone.
Noć-svenoćjem ćuv ne ćujne
Nikad s neba svetli zrak
Tek od mora odsjaj strujne
Uz kule se puza mrak
Sve do moćnih vrh stremišta
Blisnu strehe i tremišta
Opnemišta i kruništa.
Platna zidna, vavilonska
Zaborava praiskonska
Gde bršljani izvajani
Okružhuju hram neznani
Uz preplete kamen-krina
Paviti i violina.
Vode leže sve skrušene
Beznadežne i utvarne.
Vrh vazdušja svud smušene
Kule strehe senke varne
A s najvishe Kule slomna
Bezmerna i vratolomna
Smrt se beči preogromna.
Svud ambisi grob do hrama
Od idolskog bescen-kama
teku struje drhtaj plama
Al sve blago idol-slika
Nakićenih pokojnika.
Ne zna voda mah da zgusne
Pa da more valom pljusne.
Nigde drhtaj, tiho bilo
Staklom sve se ostaklilo
Vihra vetra povetarca
Nigde daha, slutnje, žmarca..
Nigde izgig koji sluti
Da se išta valom muti
Da je iko talas pozno
Van tog mora vedra grozno.
Al čuj pokret neki slut
Talas gluh obuzo kut
I kula vršje pod neba žalom
Popušta muklo umornim valom
Ka utrobi vasione
Grad odbojem muklo tone.
Talasa odsjaj rumen je žar
Jedva sad diše časova zgar
Pa kad bez ljudskog vapaja jeka
Samgrad se smesti na dnu do veka.
Porestolja Pakla u jedan strem
Pozdraviše ga uz poklon nem...
Comment