Poslednje vreme se trudim da prspavam te trenutke ..sate ....
Objava
Collapse
No announcement yet.
Sta radite kad vas tuga zarobi?
Collapse
X
-
@Marquise
nikad do sada nisi pisala na nekom forumu? ako je tako samo da znas da to opusta, mene bar opusta...napisem sta mislim i bude mi nekako lakse
Ice, fudbal je cool stvar, ili bilo sta sto "izduva" coveka
ja nekako vise nemam volje za sport, nikako da se nakanim a kazu da je 30min dnevno neophodno da covek bude aktivan, trci radi nestop napornije...da se prakticno znoji kako ne bi imao problema sa zivcima, depresijom...
ja sam u nekoj ravni, nit sam srecan nit sam tuzan, nekako sve mi je bzvz ali ako malo bolje razmislim onda sam vise nervozan nego sto sam veseo, znaci nakako sam tuzan ebem li ga sta vec
popijem caj, dremnem, odgledam neki film, ili ukljucim neku igru online (obicno battlefield bad company ili poker ovde)
a sad idem da nabodem neku stanicu, samo da ne nbodem kao prosli put klasicnu muziku...to me nekako spusti i pokvari mi raspolozenje, prosli put sam se izlogovao odmah
Comment
-
Poslednje vreme kada mi se desi tuga , kada me zarobi , pokusavam da joj se prepustim da je zavolim sve drugo je izgubljena bitka.
Naidju momenti kada neke "sitnice" treba odtugovati...svako opiranje bi znacilo samo prolongiranje iste.Isto je to kao i sa zaboravom -sto se vise trudimo nesto zaboraviti ono bas nece , samo na to mislimo...
Tuga je cudna stvar ...ne orobljava ona nas sami je mi dovlacimo ,svesno ili nesvesno,kao da nam je potreban taj trenutak da se ispraznimo ali na neki (bar ja to tako dozivljavam) suptilan nacin .Volim da sam sama kada sam tuzna jer tada sam zaista to JA pred sobom se ne stidim nicega sto me muci i cini tuznom ...lezeci sedeci slusajuci muziku piskarajuci ili samo gledati u jednu tacku ja zagrlim moju tugu i razgovaram sa njom jer sam shvatila da je svaka borba protiv nje vec unapred izgubljena bitka.
trebalo je mnogo vremena da to shvatim , mozda zato sto sam plava
[TREP]Tuzni se smeju najlepse[/TREP]Mogu ja preći preko svega, al dok prelazim... dobro izgazim...
Comment
-
čitam i ne verujem šta sam pisao početkom ove godine na ovu temu
da li je moguće da čovek bukvalno preko noći shvati neke stvari i od klinca evoluira u odraslog čoveka.
izgleda da je moguće; znači definitivno me obuzela i jako prodrmala prava tuga
volim da sam sam u tim trenucima, tada niko ne može da mi pomogne
samo će moj nespokoj da učini još jačim
pustim da me boli, boli.... proći će. uvek prođe i uvek se vrati.
valjda tako mora da bude.Citiat člana Crvenkapicajebeš ljubav ako nije nesrećna
Comment
-
Lezim, placem, misli mi lete, pitam se zasto, zbog cega...
slusam muziku, i kad se lepo isplacem, izadjem, sednem na stepenice, zapalim,
i pitam se, zbog koje sam ja budale plakala,,,, trosla suze...al mora se,
posle bude lakse.
Jos jedna vrata nocas zatvaram
i odlazim k'o sitan novac
uspomene cu da poklonim
Nekom' trebat ce
nekom' ko voljet ce te
kao ja, nece niko nikada
Jos jednu pobjedu
upisat ces u dnevnik svoj
ja svoje poraze nosit cu
sa osmjehom ti ne postojis
tebe sam smislio ja zauvijek
da mi budes zabluda
Ref.
Ti tako lako ostavljas
tako lako kazes kraj
tako lako da prebolim
nikad necu biti jak
Ja tako lako oprostim
k'o da nemam nista s tim
kao nekog ludog stranca
samog sebe, prevarimDon't be so quick to judge me, you only see what I choose to show!
Comment
-
Pišem. Pošto više ne mogu da trčim. Nekada pustila muzikicu i onako detinje naivno igrala, sa osmehom, dok sto kaze moja baka ne istreseš pundravce, kako se kod mene u Vojvodini kaze. Pošto ja više ništa od ta dva ne mogu, ja samo pišem. I svakim slovom napisanim, moja tuga je gram manja a suza teža. ♥
Comment
Comment