Objava

Collapse
No announcement yet.

O ljubavi što traje...

Collapse
X
 
  • Filter
  • Time
  • Show
Clear All
new posts

  • #16
    Srce je slomljeno , ali se oporavlja ...tragovi su svuda...usopevam nazreti ponovo lepotu zivota(hvala prijateljima koji su moja snaga pokretacka)Kada neko ode, odlazi sto neko drugi treba da dodje.LJubav uvek traje u nama ,uvek ponovo sretnemo je negde...
    Mogu ja preći preko svega, al dok prelazim... dobro izgazim...

    Comment


    • #17
      Ma,koja to ljubav traje.....

      Nema više Ana Karenjina....Ne traje ni jedna ljubav večno,to je samo laž....



      Comment


      • #18
        kol'ko ljudi, tol'ko.......

        Comment


        • #19
          Sta je ljubav?
          Osvojiti i sacuvati jednu dusu,
          koja je toliko snazna da te uzdize,
          a opet toliko slkabasna
          da si joj potreban koliko i ona tebi...
          Ljubav nije osecanje, vec stanje duse... Ona se zivi.

          Comment


          • #20
            Last edited by Futura; 01-11-11, 20:57.
            Mogu ja preći preko svega, al dok prelazim... dobro izgazim...

            Comment


            • #21
              ljubav koja traje.........
              .......traje od moje sedme godine ( a sad imam 47), i ako sam se udala za drugog, .......ljubav nije nestala, bila je skrivena u delicu srca........
              .......mozda je taj delic i bio dovoljan da posle razvoda celo srce ponovo rasplamsa ono nekad staro, ono potisnuto..........ne znam
              mislim da se voli samo jednom

              Comment


              • #22
                Lep je osecaj kada znas da postoji neko ko te uvek voli i ti volis njega a ne morate da zavisite od susreta.Prava ljubav traje duboko u meni, osecam je!

                Comment


                • #23

                  ===========
                  traje, traje, trajace.......

                  Comment


                  • #24
                    samo jednom se u zivotu istinski voli .Ko kaze da nije tacno nije osetio pravu ljubav.Ne kazem da je to jedina ljubav ali jedina prava ostale primaju neki drugi oblik.Prava ljubav je bezuslovna kada ne zarobljavamo onog kog volimo vec ga pustamo da slobodno leti poput ptice i ona UVEK traje u nama koliko god mi zeleli da poreknemo to svojim postupcima i izjavama.Koliko god nas mozda bas ta prava ljubav povredila i otisla ili smo mi otisli ,svejedno, samo ona jos uvek traje ..."Pocinjem da sumnjam
                    da sam te prebolio
                    jer vec dugo vremena sam sam
                    sve sam tvoje slike od sebe sakrio
                    necu nista da me podsjeca"

                    Comment


                    • #25
                      Ma, jebeš ljubav ako nije nesrećna

                      Comment


                      • #26
                        Ovo je definitivno tema za one koji su voleli ili koji vole.

                        Ima ljudi koji ne veruju u pravu ljubav.
                        Lično,
                        voleo sam, spakovao sam je na posebnom mestu u svom srcu i niko više takva i tolika osećanja ne može da probudiu meni.
                        Citiat člana Crvenkapica
                        jebeš ljubav ako nije nesrećna

                        Comment


                        • #27
                          Dino Merlin je u ovoj pesmi sve rekao sto se moze iskoristiti na ovu temu ...ja sam se vec izjasnila na ovu temu ali ova pesma je nesto sto kada u sebi otoevam pokrene u meni neke stare nemire ,,,oni zive u meni i zivece ali zivot mora da tece dalje...

                          Ako me ikada sretnes
                          u ovom ukletom gradu
                          ostani mirno
                          na istoj strani plocnika

                          Ne stavljaj ruke na lice
                          nemas sto od mene kriti
                          glavu gore
                          nama je ljubav lozinka

                          Ne pitaj je li pravedno
                          sto nas je prekrio mrak
                          ni to sto nismo zajedno
                          pusti suzu, daj mi znak

                          Da jos nije prestalo
                          da nikad nece prestati
                          mogu proci stoljeca
                          mogu ti i umrijeti

                          A ti me nisi prestala
                          i nikad neces prestati
                          ljeta zime proljeca
                          za tebe cu zivjeti i pjevati

                          Ljubav je slijepa i luda
                          ne zna za Boga ni suda
                          al' lijepo pjeva
                          i lijepo dusu odjeva


                          Ako me ikada sretnes
                          ne stavljaj ruke na lice
                          stavi smijeh
                          i stare razglednice

                          Ne pitaj je li pravedno
                          sto nas je prekrio mrak
                          ni to sto nismo zajedno
                          pusti suzu, daj mi znak
                          Mogu ja preći preko svega, al dok prelazim... dobro izgazim...

                          Comment


                          • #28
                            uvek se naježim kad čuejm ove stihove
                            jednostavno, svaka tako jaka pesma me podseti na nju.
                            Citiat člana Crvenkapica
                            jebeš ljubav ako nije nesrećna

                            Comment


                            • #29
                              Moja ljubav i dalje traje u meni. I ja je i dalje osećam. Umotavam je i dalje u sebi najfinijim papirom šarenim, odlažem vreme za "pakovanje", za "odlaganje" u zaborav i tražim neku onako zlatnu mašnicu, da kada uspem, da je onda konačno "zapakujem" i "zatvorim" u neke odaje i fioke ♥ svog, i onda možda prestanem da iste stvari tražim u drugim ljudima. I negde se osećam privilegovanom, što imadoh to tako kratko, prekratko...To voleh svom silinom, da imam utisak, da bih mogla sve sačuvati, moći, umeti i stvoriti iz tog optimizma, zelje i srece koju pamtim. I znam da to više nikada neću sresti. I to je ok. U nekom drugom obliku, licu, nalicju. I znam da niko više nikada nece moći niti umeti da me niti digne niti spusti na taj način, sto se kaze. I što kaže Željko u psemi, nije ljubav naprosto stvar, pa da ne znate sta cete sa njom, neka rec samo na papiru, pa da je obrišete samo , i tek tako i da se pravite da to nikada nije ni postojalo. I zao mi je, sto više nikada neću moći da se dam nekome na taj način, što više nikada niko neće videti daj neponovljivi deo mene, tako beskrajan i lep, jedan deo mene koji je nepovratno umro samnom prosle godine. Sto više nikada neću biti ona ja, ona stara. Jer ja tu veru više nemam. Taj deo sebe. Bojim se , da taj komadic neba više neće moći da se probudi iz najlepšeg zaspalog sna, sa dušom andjela sto volelo je. I mnogo mi je žao zbog toga. I ja znam, da to nikada više neće moći da voli me, kao što nekada voljena sam bila...i da to niko želeti neće, i neće razumeti zasto ja to više ne želim pokazati. Dati. Imati. Na takav način opet voleti. ♥

                              Comment

                              Working...
                              X